Na najljepši je mogući način u Hrvatskom narodnom kazalištu svečano, uz mnogo uzvanika, počeo ovogodišnji intrigantni 26. tjedan suvremenog plesa. Nakon ranoposlijepodnevnog razgledavanja Zagrebačkog plesnog centra u Ilici, koji bi uskoro trebao otvoriti vrata plesačima, u kazalište su navečer stigli nenadmašni plesači Nederlands Dans Theatera s tri čarobne polusatne predstave.
Zapanjujući je podatak da je za 27’52”, znači nešto tek malo kraće od pola sata, slavnoga koreografa Jiřija Kyliána – na izvornu glazbu Dirka Haubricha, koja se vješto i diskretno temelji na Mahlerovim temama – bilo utrošeno, studiozno pobrojeno, gotovo četiri i pol tisuće sati.
I kako se onda čuditi da je savršeno! S tri para teško nadmašivih plesača Kylián na suptilan način progovara o njihovim odnosima, o ljubavima, žudnjama, rastancima, ali i o nasilju i nekoj vrsti emocionalnih ucjena. A ipak je silina ekspresije tu zaogrnuta u prepoznatljiv meki pokret.
Drukčije će se međuljudski odnosi iskazati u predstavi “Subject to Change” kućnih koreografa Teatra Paula Lightfoota i Sola Leóna na temelju Mahlerove orkestralne obrade potresna Andantea iz Schubertova gudačkoga kvarteta “Smrt i djevojka”.
Pričljivijega i konkretnijega izraza, subjekt koji treba mijenjati jest krhka djevojka koju ni strastan odnos s dragim ne može spasiti od proganjajućih i upornih četiriju “crnih smrti” u crnim odijelima i polucilindrima.
I na kraju večeri opet se s prvorazrednim plesačima i majstorom Kyliánom vratilo čarobnom snovitom plesnom svijetu njegove svježe lanjske produkcije “Gods and Dogs”. “Zanimaju me granice između normalnog i ludosti, zdravlja i bolesti...”, zapisuje on, koji isto tako pažljivo bira majstorsku glazbu – Beethovena, Bartóka i ponovo Haubricha.
Snovitoj liniji između dva svijeta “bogova i pasa”, ili kako se oni nenadano mijenjaju, pridonosi i lelujava scenografija zastora od vrpci i titrajuće svjetlo Keesa Tjebessa.
