Avangardna matematička sekta, koja vjeruje da niz od 10 članova počinje nijednim, a završava devetim, ponovno je dignula glavu pa su u glasilima zaredali opisi prvoga desetljeća u trećemu tisućljeću. Kako osobno pripadam konzervativnijoj skupini, za koju taj niz počinje prvim, a završava 10. članom, suzdržat će se desetljetne raščlambe do kraja 2010. godine. Konačno, i 2009. u Europskoj uniji pruža dovoljno tvoriva. Na njezinu je početku od Francuske europsko kormilo preuzela Češka. I odmah se suočila sa zavrnutim ruskim plinskim slavinama. Kremlj je iskoristio val hladnoće ne bi li ledenim radijatorima uvjerio EU da stane na njegovu stranu u obračunu s Ukrajinom. Nadrapale su nove zemlje članice iz bivše “sovjetske interesne sfere” jer stare imaju alternativne izvore plina, iz Sjevernoga mora ili iz sjeverne Afrike.
Prijateljstvo češkoga predsjednika euroskeptika Vaclava Klausa s ruskim premijerom Vladimirom Putinom pomoglo je ponovno zagrijati radijatore, ali je Putin postigao i neželjeni učinak: nakon dugogodišnjega zavlačenja i premišljanja EU se konačno dogovorio o gradnji plinovoda Nabucco, kojime bi u Europu, mimo Rusije i Ukrajine, a kroz Tursku, stizao plin iz Kaspijskoga bazena. Time je na značenju ponešto izgubio Gazpromov planirani plinovod Južni tok, a dodatno je porasla strateška važnost Turske za EU.
Nikako na radost Angele Merkel, kojoj je milije sklapati s Putinom zasebne ugovore o opskrbi energentima, a odurna joj je i sama pomisao na moguće članstvo u EU te velike i dinamične zemlje čije brojne gastarbajtere Njemačka već desetljećima ne zna ili ne želi uključiti u društvo. Česi su progurali i Istočno partnerstvo, politiku približavanja EU i šest bivših sovjetskih republika: Bjeorusije, Ukrajine, Moldavije, Gruzije, Armenije i Azerbajdžana. Ostalo su se vrijeme uglavnom bavili samima sobom: Klaus je, da pokaže koliko mu nije stalo do EU, usred predsjedanja srušio vladu Mireka Topolaneka – također euroskeptika koji je, dok je predsjedao Unijom, glumio da to nije – pa je drugu polovicu mandata Češka bila tek v.d. predsjedateljice.
Od jednoga od svojih najavljenih prioriteta, proširenja EU, nije ostvarila ništa, a poslušno je ispunjala slovenske zahtjeve za odgodama pristupnih konferencija s Hrvatskom. Nakon češkoga kaosa, od srpnja su Europom zavladali skandinavski red i učinkovitost. Ključno švedsko postignuće zakjučenje je zamalo desetljeće duge rasprave o ustanovama glatkim stavljanjem na snagu Lisabonskga ugovora, uključujući jednoglasan izbor dvoje novih europskih čelnika: predsjednika Europskoga vijeća Hermana van Rompuya i “ministrice vanjskih poslova EU” barunice Catherine Ashton. Prethodno su Šveđani pomogli uvjeriti Irce da na ponovljenome referendumu dvotrećinskom većinom podupru Lisabonski ugovor te slomiti tvrdoglav Klausov otpor potpisivanju ratifikacijske isprave. Prihvaćen je i niz propisa koji jačaju nadzor nad novčarstvom ne bi li se novčare onemogućilo da ponovno gurnu svijet u krizu. Nakon višedesetljetnih pregovora sklopljen je i sporazum o europskome patentu, koji će poticati inovacije i povećati konkurentnost europskoga gospodarstva.
Zahvaljujući švedsko-američkome pristisku puknula je slovenska blokada pa je prihvaćen novčarski paket od 3,5 milijarde eura za prve dvije godine hrvatskoga članstva i započelo je pisanje pristupnoga ugovora EU i Hrvatske. Za građane Crne Gore, Makedonije i Srbije EU je ukinuo vize. Jedini švedski propust, ali za svijet moguće sudbonosan, neuspjeh je u namjeri da EU na UN-ovoj konferenciji o promjeni klime u Kopenhagenu uvjeri SAD i Kinu da pristanu na obvezujući sporazum o smanjenju ispuštanja stakleničkih plinova. Jedva su u to Šveđani, naime, uvjerili i sve zemlje članice.
Red je u Češku, Moravsku Austriju i pokrajine današnje Slovenije uveo austrijski car Leopold II 1791. godine uvedavši primogenituru na selo. Kurs prema kaosu u tim zemljama uveli su Rusi (kasnije u Jugoslaviji Josip Broz). Da nije bilo njih, mogloo bi se samo reći: vidite što je to švedsko-češko-slovenski red. No zbog navedenog razloga Slovenija je postala ucjenjivačica, donekle je to postala i Češka (jamstvo da se sudetski Nijemci neće vratiti!). Zbog zaostalosti tadašnje Ugarske i u današnjoj Hrvatskoj imamo isti kaos kao u navedenim zemljama pa bi on postojao i da nije bilo Rusa i Josipa Broza.