Pritužbama na kršenje ljudskih prava Mirjana Sanader opet dokazuje kako doista nema mjere!
Jednako kao što je bila bez osjećaja za svijet oko sebe prije dvije godine kad se prešetavala po Dubrovniku i pozirala s Chanelovom torbicom Classic Flap, koja je tada premašivala 10.000 kuna, takva je i sada kad USKOK prebrojava svaku kunu na računima članova obitelji Sanader.
Dakako da supruga bivšeg premijera, kao i svatko u ovoj zemlji, ima pravo na ljudsko dostojanstvo. Zato što joj je muž osumnjičen za korupcijsku aferu tešku 28 milijuna kuna, M. Sanader ne smije biti šikanirana. Njezino pravo na ljudsko dostojanstvo ne mijenja činjenica da je svoj dom, na čije poštovanje privatnosti upravo zaziva, u jednome dijelu stekla nelegalnim izbacivanjem prijašnjih stanara. Ne umanjuje ga ni to što je uživala u luksuzu koji se temeljio na korupciji dok su istodobno Hrvati upravo zbog politike njezina muža ostajali bez posla, pa smo dosegli najveću stopu nezaposlenosti u posljednjih pet i pol godina.
Supruga bivšeg premijera ima pravo na dostojanstvo, ali to podrazumijeva da bi se i sama trebala ponašati dostojanstveno, a ne razmaženo. Vrišti o ugroženosti ljudskih prava jer joj smetaju fotoreporteri i novinari koji se vrzmaju oko kuće! A što je mislila? Da mediji neće popratiti pljenidbu umjetnina koje se procjenjuju na oko milijun kuna, a stekli su ih ljudi koji su u posljednjih dvadeset godina živjeli od profesorske i plaće u državnoj službi, a uz to odgajali dvoje djece?
Dok je pod ruku s mužem premijerom pozirala s dizajnerskom torbicom u koju stanu samo ruž i mobitel, a koja je vrijedila kao njezina mjesečna profesorska plaća, M. Sanader nije bila ljutita na medije. Sada kada je po istom kriteriju – a to je da je javna osoba – također u središtu pozornosti, odjednom joj mediji smetaju i krše njeno pravo na privatnost. Žali se i da su novinari toliko nasrtljivi da ih čak zanima i kako obavlja svoj posao na fakultetu. Sigurno nije ugodno kad vam netko bane na radno mjesto, no ne bi li nas trebalo zanimati čime se sve to bavi profesorica kojoj samo na ime autorskih prava kapne 120.000 kuna, koliko je podigla neki dan?!
Dakako, M. Sanader ima pravo na svoja mjesečna primanja unatoč tome što su svi ostali računi blokirani. Banka nije smjela pogriješiti i blokirati račun na koji stižu sredstva za život. No supruzi bivšeg premijera nije ni mjesec dana kasnila plaća, a već je natipkala četiri stranice pisma o kršenju ljudskih prava i poslala ga na sve moguće adrese: saborskom Odboru za ljudska prava, HHO-u, Amnesty Internationalu, pučkom pravobranitelju. Sve u redu. Ali ipak se pitamo kome se na kršenje ljudskih prava mogu žaliti radnice Kamenskog koje više ne mogu ni pobrojiti mjesece neplaćena rada?! Kome se mogu žaliti radnici upropaštenih brodogradilišta, kome zidari u građevinskim tvrtkama koje su zbog korupcije što ju je Sanader generirao ostale bez posla?!
Donedavna prva dama žali se i na policiju. Kaže da joj nadziru kuću. Ma da?! Pa zar ih nisu nadzirali posljednjih sedam godina kada su kao premijerski par bili pod zaštitom? Zar joj ta ista policija nije smetala dok je bila na Malo vitra jurcajući za njom po otvorenom moru i gutajući novac poreznih obveznika?!
Jasno da policajci nisu smjeli biti bahati prema njoj ni prema njezinoj kćeri kad su provodili sudski nalog i osiguravali ovrhu nad umjetninama. Svatko normalan osudit će policijsku bahatost i svatko razuman neće odobravati sirov i neugodan odnos prema supruzi bivšeg premijera. Točno je da i mediji moraju imati mjere kad izvještavaju o slučaju Sanader. No M. Sanader, kao i svi oni koji sada štite njezina ljudska prava, moraju imati na umu da javnost ima pravo znati kako smo popljačkani i koja je u tome politička i kaznena uloga Ive Sanadera. O tome ćemo i ubuduće pisati.
kolo sreće se okreće....