Promet na hrvatskom tržištu nekretnina pokrenuo se s mrtve točke na
kojoj je zapeo u prva dva-tri mjeseca ove godine, ali situacija je i
dalje teška. Broj sklopljenih kupoprodajnih ugovora, kažu posrednici u
prometu nekretnina, dovoljan je za preživljavanje. Potvrđuju to i
veliki stanograditelji. Nakon mrtvila prodaja je krenula tijekom
svibnja i lipnja, ali je upola manja nego u isto vrijeme lani. Prodaja,
smatraju, nije toliko slaba zbog nestašice novca, koliko zbog straha
ljudi od rizika zaduživanja, ali i zbog iščekivanja da će cijene još
padati.
Prepolovljena prodaja
Cijene novih stanova u Zagrebu već su snižene i do 20 posto na svim
rubnim gradskim područjima, osobito onima izvan tramvajske zone za koje
ne postoji veliki interes. Daljnje snižavanje cijena, kažu
stanograditelji, može se očekivati kod investitora koji su srljali u
kredite i kojima banke počinju puhati za vratom.
– Mi gradimo vlastitim novcem i ne moramo se pretjerano žuriti s
prodajom, pa nismo snižavali cijene niti ih planiramo spuštati. No s
obzirom na prepolovljenu prodaju, privlačimo kupce akcijskim popustima
od dva do tri posto. Ipak, neke smo projekte, za koje smo već dobili
dozvole, odgodili za iduću godinu – kažu u jednoj velikoj zagrebačkoj
tvrtki.
– U Zagrebu se novi stan na rubnim područjima može kupiti već od 1300
do 1700 eura – kaže Jasna Biliškov iz zagrebačke filijale Biliškov
nekretnina. No u Splitu se, primjerice, najjeftiniji novi kvadrati
teško mogu kupiti ispod 1900 eura, i to nakon 15 do 20 posto sniženja.
Vlasnici rabljenih stanova pak uporno drže uglavnom nerealno određene
cijene. Kupaca nema, ali stanovi se ne povlače iz prodaje. Stoga je po
oglasnicima gotovo ista ponuda vrti i po godinu dana, a prosječna
cijena zagrebačkog kvadrata po njihovim se analizama i dalje vrti oko
2000 eura. Podaci Burze nekretnina, međutim, pokazuju da drastičan pad
potražnje ipak počinje polako djelovati i na prodavatelje rabljenih
stanova te polako počinju određivati nešto realnije cijene.
Tražene cijene još previsoke
Lani je postignuta cijena bila u prosjeku 9,5 posto niža od tražene, a
u prvih šest mjeseci ove godine ta se razlika spustila na 6 posto. No
to je prosjek, dok su te razlike za zagrebačke stanove oscilirale od 2
do 21 posto, a za kuće od 6 do 25 posto. Na moru je pak postignuta
cijene bila niža od tražene od 3 do 23 posto, a kućama je varirala od 6
do 26 posto.
– Prema podacima o prodanim stanovima u Zagrebu u prvoj polovici ove
godine, najbrže su se prodavali oni stanovi čija je tražena cijena u
trenutku prodaje bila otprilike 4 posto niža od prosječne tražene
cijene, što pokazuje da su oglašene cijene još previsoke – kaže
Ljiljana Ralić iz Burze nekretnina.
Situacija je slična i na jadranskoj obali. Cijene su se stabilizirale,
ponegdje nešto i pale, ali prodaja ide slabo jer i domaći ljudi i
stranci čekaju da još padne.
– Ljudi moraju shvatiti da, žele li prodati nekretninu, moraju oglasiti
realnu cijenu. No oni je planiraju spustiti tek u pregovorima s kupcem,
a ne računaju da kupci ne razmišljaju o cjenkanju, već zaobilaze sve
nekretnine za koje procijene da su preskupe – kaže Ivan Polić iz
opatijske agencije Berlin immobilien.
Iako se nitko ne usudi prognozirati što će se na tržištu događati do
kraja godine, lagani optimizam budi to što se tržište ipak probudilo i
što, kako ističu i agenti i investitori, “kupci ipak nisu nasjeli na
medijska napuhavanja o padu cijena te sada sve ovisi o tome kakva je
roba.”
I dok se na kontinentu plaše ljeta kad prodaja u pravilu jenjava, na
Jadranu očekuju da bi tijekom turističke sezone prodaja mogla živnuti.