Zaključivši prošli Vrt ponovno još jedna tužna vijest: prof. dr. Jan Čižek, umirovljeni redoviti profesor Agronomije, izmučen i shrvan teškom bolešću 1. travnja umro je u 81. godini. Matični fakultet, kako i pristoji, obavješćuje o komemoraciji.
Preskočivši od Gutenberga u virtualno ukucavam na internetu "jan čižek", pa "jan cizek", pa "cizek". Razljutim se kako jedan plodan život stane u nekoliko škrtih natuknica, kako su tehnologizirani malo čitali što je pisao, a još manje toga ovjekovječili za svoju generaciju, računalsku. Ponajprije o razvitku i značenju ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj. Profesor Čižek osnivač je i počasni predsjednik Saveza BIOS, utemeljena još 1991. s nakanom da kao nevladina udruga promiče i širi organsko-biološko gospodarstvo.
Uistinu mu nije bilo teško ni pisati (i u Vrtu!), govoriti i polemizirati o površinama, prirodima, cijenama, ekonomičnosti o.b. poljoprivrede u nas. Objavljivao je i knjige poput "Organsko-biološka proizvodnja hrane", "Zaštita okoliša", a zacijelo i niz drugih, koje su kao i rijetke nagrade i priznanja uglavnom ostale na rubu, kao ne često korišteni podaci. Gospodina su Čižeka najradije citirali kada je na međunarodnome simpoziju o bioetici bioetici kao etici života ustvrdio da "pesticidi u konvencionalnom poljodjeljstvu, koji se rabe za zaštitu bilja, potječu iz horor kuhinje kemije. Svima je zajedničko da su to otrovi koji se teško razgrađuju, a preko biljaka dospijevaju u hranidbeni lanac. Nakon nekoliko stuba u hranidbenom lancu, otrovna se tvar skuplja u čovjeku u tolikoj količini da izaziva akutne bolesti. Do 2000. godine uporaba se pesticida prema 1971. udeseterostručila. Ostaci pesticida u hrani u svom ukupnom djelovanju nisu do kraja istraženi. Alternativu nam pruža integrirana ili čista biološka zaštita bilja, tj. ekološko poljodjeljstvo." I sve tako dalje.
Ali, kako se to kaže nije ćčovjek prorok u vlastitoj zemlji, pa vrijedi to valjda i za ekozemlju. Višestruko ražalosti što se danas toliki teorijski i praktično zaklinju u ono čime je Jan Čižek bio pionirom, što će zbog tehnološkoga informacijskog skoka malo njih uopće znati tko je taj čovjek i što je učinio za ono što nam svekoliko prodaju. A i za sve nas.
