Država u kojoj je sjedište EU proteklog tjedna bila je nemilosrdna za Hrvate, kako one iz Hrvatske tako i one iz BiH.
Nogometaši Belgije doputovali su iz Bruxellesa i u petak usred kišnog Zagreba bez milosti “ugasili vatrene”. Dan prije, Hrvati s druge strane granice, oni iz BiH, morali su, pak, na put u belgijsku i europsku prijestolnicu. Tamo su lideri triju bh. naroda pokušali pronaći rješenje za promjene Ustava i Izbornog zakona, odnosno za provedbu presude “Sejdić - Finci”. Rom Dervo Sejdić i Židov Jakob Finci su još prije četiri godine u Strasbourgu dobili presudu kojom je potvrđeno da postoji diskriminacija manjinskih naroda u BiH. Naime, sada člana Predsjedništva u BiH imaju “samo” Hrvati, Srbi i Bošnjaci.
Tako je na sceni apsurd da su bh. Hrvati sa svojim neriješenim daytonskim pitanjem dovedeni u poziciju rješavati neriješeno pitanje “ostalih”. Ako se po toj presudi nad manjinama u BiH provodi institucionalni rasizam, onda se nad konstitutivnim narodom (Hrvatima) provodi institucionalna prijevara. Izbornim manipulacijama većinski narod (Bošnjaci) bira Hrvatima predstavnike u vlasti. Upravo kada se stvorilo ozračje da to treba riješiti, uvedeno je i pitanje “ostalih”. Vjerojatno kako nijedno od ta dva pitanja ne bi bilo riješeno.
S obzirom na to da se pitanje manjina rješava u sjedištu EU, zanimljivo je vidjeti kako bi Sejdić i Finci bili tretirani po tamošnjim lokalnim zakonima. U regiji Bruxellesa (jedne od tri regije u Belgiji), 72 od parlamentarnih 89 mjesta rezervirana su a priori za francusko govorno područje, odnosno tu zajednicu. Preostalih 17 pripada značajno malobrojnijoj nizozemskoj jezičnoj skupini (Flamancima).
Kada se neki kandidat natječe za bruxelleski parlament, mora se registrirati kao pripadnik jedne od tih dviju jezičnih skupina koje su izrasle iz dvaju naroda. Ako se netko izjasni kao pripadnik flamanske jezične skupine, automatski gubi mogućnost da postane premijer bruxelleske regije jer je ta pozicija rezervirana za francusko govorno područje (za frankofone). Dakle, u glavnom gradu EU njihovi “Sejdić i Finci” imaju lošiji status od BiH. Možda baš zato Bruxelles ne razumije ni “Sejdića i Fincija”, a ni “Čovića i Raguža”.
Da bi manjine u BiH doista ostvarile sva politička prava, treba stvarati ozračje o njihovu bogatstvu. Etnoskupine trebaju u svojim nacionalnim kvotama u vlasti imati određen broj i onih iz manjinskih naroda. Primjerice, kao što su svojedobno Hrvati unutar svoje diplomatske kvote za veleposlanika BiH u Japanu imenovali liječnika iz Mostara dr. Benjamina Markina koji je rođen u Gani. Dakle, tamo gdje je jedan narod većina, treba na svom prostoru birati uz “Sejdić - Fincije” i građane iz druga dva konstitutivna naroda. Tako bi se jačalo zajedništvo i povjerenje unutar BiH, a istodobno gradio balans između nacionalnog, građanskog i manjinskog, koji treba biti duh BiH.
A da bi to i zaživjelo, mora se prvo institucionalno i teritorijalno zaštititi najmalobrojniji konstitutivni narod. Nema rješenja bh. slagalice dok Hrvati ne dobiju hrvatsku zajednicu u BiH s jasnim teritorijem. U kojoj će biti sve hrvatske općine od Orašja do Neuma. Manje je važno što teritorij neće biti povezan. Uostalom, nije povezana ni sadašnja Federacija. Tada bi uz Srbe i Bošnjaci i Hrvati imali jasno definirane izborne jedinice. Međunacionalne prijevare bile bi isključene. Svi bi, bez straha od majorizacije ili od namjere za preglasavanjem, birali najbolje. Postalo bi normalno da Hrvati za svoga člana Predsjedništva kandidiraju liječnika iz Gane Benjamina Markina. Izaberu li ga, doživljavat će ga svojim predstavnikom, a neće Hrvata, kao što je, primjerice, sada slučaj s Komšićem, kojega su im Bošnjaci dva puta izabrali. Da je BiH uređena kao građanska država, onda bi Komšić za sve narode, uključujući i Hrvate, bio legitimni predsjednik.
No, bošnjački SDP neće rješenje. Oni političkim manipulacijama pokušavaju produbiti kaos. Što kaos dulje traje, to oni više mogu oteti najslabijima. EU zasad tolerira takav politički maraton. Možda je država u kojoj je sjedište Unije (Bruxelles) navikla na političko iscrpljivanje. Belgija je sastavljala zadnju vladu čak 540 dana, a danas podučava BiH o demokraciji. Iako ih svi optužuju, političari u BiH zadnju vladu sastavili su za “samo” 480 dana i usvojili bolje manjinske zakone nego uzorni Europljani. Tako su BiH i Belgija svjetski rekorderi u dužini sastavljanja vlada od više nacija, a ne razumiju se!
>> \'Popis stanovništva - novi egzoduz Hrvata iz Republike Srpske\'
"Da je BiH uređena kao građanska država, onda bi Komšić za sve narode, uključujući i Hrvate, bio legitimni predsjednik". No, pitanje je zašto BiH nije uređena kao građanska država. Pa jednostavno zato što ona uopće nema građana, već ima tri naroda koji se razlikuju po vjeri i donekle po kulturi, a sad se hoće da se još razlikuju i po jeziku. Da bi se razlikovali po jeziku trebalo bi te različite jezike tek stvoriti, a to je dugoročan i skup projekt. Sve u svemu nude se rješenja kako da se stvore građani udaljavanjem od građanskog društva što je proturječje samo po sebi. Umjesto da autor komplicira, trebao je predložiti da se BiH ili uredi kao građanska država ili da se kantonizira po švicarskom modelu, i to stoga što su to jedina dva državna modela koja funkcioniraju tamo gdje se narod oko toga složi. Autor također zaobilazi još jedan problem BiH, a to je da je ona "utroba Hrvatske" te zbog toga nijedan model bez demokratskog ujedinjenja s Hrvatskom ne može BiH izvući iz krize u kojoj se nalazi. Uzalud komplicirane teorije i komplikacije svake vrste!