OTVORENA VRATA Kada se u novinskim člancima smiju koristiti biografski podaci

Detalji su začin priči

19.02.2008.
u 16:20

Znam da od novinarske priče očekujete odgovore baš na ona pitanja koja biste i vi postavili svojem susjedu na ulici. Kada bi vam susjed ispričao da se u vašem kvartu ili mjestu dogodilo ubojstvo, vi biste zasigurno htjeli znati gdje se to točno dogodilo, zna li se tko je ubojica ili barem tko je osumnjičen. Zanimat će vas i ime žrtve, njezina dob, čime se bavila, ima li obitelj itd.

Novine uglavnom odgovaraju na ista pitanja, ali ponekad odgovore i na pitanje koje biste se vi ustručavali postaviti. U novinskim pričama, kao i svakom drugom pripovijedanju, koriste se biografski detalji ne bi li se privukli čitatelji i zadovoljila znatiželja. Oni su začin priči. S druge pak strane, ti detalji mogu razljutiti čitatelje i odmah se spominje novinarska neetičnost.

Dobar primjer je čitatelj koji je bio nezadovoljan zbog mnoštva detalja napisanih o obitelji Luke Pezelja, ubojice Kristine Šušnjare iz okolice Sinja. Prema Večernjakovu Kodeksu časti, novinari smiju zadirati u privatni život pojedinaca samo ako taj čin mogu opravdati. A mi smo baš o tome pisali: o zdravlju članova obitelji, o njihovu imovnom stanju, o njihovim navikama...

Evo pitanja vama, čitateljima. Neće li vam novinarska priča biti pomalo hladna i suha bude li se novinar držao samo svojih standardnih pitanja: tko, što, kada, gdje i zašto? Nije li priča dinamičnija i zanimljivija ako novinar ocrta karaktere, opiše moguće motive nečijeg čina i sve što se oko slučaja prepričava. Sigurno je da novinar spominjući detalje pridonosi dinamičnosti članka, a mnoštvo informacija omogućuje nam da donosimo različite zaključke, primjerice, o socijalnom statusu spomenute obitelji (peteročlana obitelj a samo jedan član zaposlen), o stanju njihova okruženja (ubojičina trudna sestra odmah dobila otkaz), o mogućim posljedicama (suicidalne namjere članova obitelji)...

Sličan primjer spominjanja privatnih podataka jest izvještaj o nepravomoćnoj presudi Dž. D. (39), za kojega smo rekli da je bivši natporučnik, što je samo na prvi pogled nevažno, ili najava istražnog postupka o poslovanju tvornice čarapa Sloboda jer smo rekli da su među osumnjičenima brat i supruga bivšeg ministra Žužula.

Dakle, treba li novinar napisati sve što zna kako bi dao što potpuniju sliku događaja ili ipak treba nešto prešutjeti? Počnemo li lamentirati o tome, zapravo se samo izmotavamo, jer moderno se novinarstvo više ne drži pravila da u članak mogu samo detalji koji su usko vezani uz bit priče.

Želite prijaviti greške?