Imamo već vodiče po istarskim, i vinskim i po cestama maslinova ulja, vodiče po sto najuspješnijih proizvođača maslinova ulja, ali još nemamo vodiča za potrošače, koji bi upućivali koja je cijena primjerena kojemu ulju. Ustvrđujem to izazvana podsmješljivom, ali vrlo zanimljivom tvrdnjom kolege kako su nam sva ulja tako djevičanska da su mu te "junferice prilično sumnjive". Doista se, pomišljam, stvorio baš lijep kupleraj od djevičanskoga i djevičanskijega maslinova ulja. Jer, svako je ulje na tržištu "proizvedeno od biranih" i uvijek samo "od domaćih maslina", sve sam vergine i extra vergine.
Djevičansko je, rječnički, neobjavljeno, mlado, jutarnje. Simbol, ponajprije Blažena Djevica Marija odnosno Majka Božja bezgrešno začetoga Boga, savršenstvo u mnogim religijama i vjerovanjima. Žrtvovanje, neoplođena djevičanska zemlja, crne djevice... Mogli bismo još koji put odgledati primjerice "Rimske djevice" ili iščitati legendu o galskome kralju Mathu, sinu Mathongwyja, koji može živjeti samo ili ratujući ili ako mu stopala počivaju u djevičinu krilu. Da to vrijedi danas za (naša) djevičanska ulja, mnoga bi ga došla glave.
Naime, dobro je da su napokon povećani potrošnja maslinova ulja, sadnja, obnova zapuštenih i sadnja mladih maslinika te prerada hladnim prešanjem, koja čuva kakvoću ulju. U prodaji je mnogo sumnjiva ulja, i to baš kao djevičanskoga. Vergine je, a da strogo ne analiziramo propise o kakvoći, ono prvo ulje koje se dobiva prešanjem maslina te sadržava dio ponajboljih aromatičnih tvari. Problem je u tome što su danas mnoga od ulja surogati, jer se uspjelo mogu jeftino bojiti u poželjnu tamnozelenu boju, aromatizirati po miloj volji i sve to naplaćivati "djevičanski". Iako se po Istri, Dalmaciji i otocima održavaju susreti maslinara i uljara, ocjenjivanja i kušanja te predavanja, daleko smo još iza mediteranskih zemalja koje svoje masline nisu ni zapuštale. Jesu li nam i za to krivi socijalizam, pomodarstvo ili glupost? U gluposti smo nedvojbeno ekstra!
