Podmuklo, a kako drukčije! Izvršena je smrtna kazna u Varšavskoj. Motornom pilom. U zoru, prema dobrim običajima. Sve su mogućnosti žalbe iskorištene. Davno je pročelnik zagrebačkoga gradskog ureda za graditeljstvo Davor Jelavić dao naslutiti kako jedva čeka mig kako bi se krenulo u egzekuciju. Da je drukčije, i funkcija bi mu se drukčije zvala. On samo radi svoj posao. Ono što se potom dogodilo, očekivalo se.
Priprema je bila vrhunska. U skladu sa zakonom. Stotine policajaca u punoj ratnoj opremi ukopalo se na prvoj crti zagrebačkog gradiratišta. Ozbiljna lica profesionalaca ne otkrivaju emocije.
Kao kad su nekoć nosili, doduše potrbuške, kako im je tada rečeno, pripadnike zločinačke organizacije. Možda im poslije, kad je i sudski potvrđeno kako to ipak nisu bili mafijaši, nije bilo drago što su sudjelovali u predstavi, ali takav im je posao. Oni izvršavaju, a drugi odgovaraju za pravednost, razmjernost, svrhovitost... Slično je i s radnicima koji su iza njih, s onu stranu ograde, vrijedno iz minute u minutu nepovratno mijenjali izgled Varšavske. Za to vrijeme s poprišta odnose poznata lica: glumicu, odvjetnika, političare, novinare, dužnosnike, aktiviste...
Tko zna ima li mjesta za sve tamo gdje ih odvode. Groteskne scene: trojica k’o od stijene odvaljena odnose krhku glumicu, Kregar mobitelom nekom uživo prenosi kako ga policija upravo nekamo nosi, pred Gradskom skupštinom istodobno vijećnici k’o rode skakuću oko ležećih tijela prosvjednika pokušavajući se probiti do svoga radnog mjesta. I prosvjednici, kao i oni koji su im se u tijeku dana pridruživali, znaju svoj posao. Za neke je pitanje časti bilo biti na popisu uhićenih. Padaju teške riječi, optužbe, govori se o vojnom udaru na građane, prozivaju Karamarka, Bandića, Gradsku skupštinu, Zagrebački holding, državnu vlast...
Policija se opravdava da su samo asistirali na zahtjev gradskih vlasti, pozivaju se na zakon. Aktivisti se pozivaju pak da imaju valjanu dozvolu za prosvjed, pozivaju se na zaključak Gradske skupštine o obustavi radova do rješenja upravnih sporova, čude se kako se istodobno može ići silom u radove dok Državno odvjetništvo ispituje zakonitost... Investitor Tomislav Horvatinčić likuje. Njemu je sve to potvrda “ne samo vladavine prava već i postojanja pravde, i to pravde za sve”. Kaže da ima sve dozvole i da sve radi po zakonu.
Kakav kaos! Kamo sve to vodi?! Kakvu budućnost ima Horvatinčićev projekt, pa i poduzetništvo i investicije u Hrvatskoj? Tko će sve to otpetljati? Kome odgovara gradiratište u Varšavskoj?
Ako je sve čisto, čemu onda tajna policijska akcija takvih razmjera. Do kada će stotine i stotine policajaca osiguravati gradnju, odnosno hoće li ikada moći otići iz Varšavske. Ili će trajno ondje morati štititi, kako Horvatinčić kaže, “vladavinu prava”. Ne treba smetnuti s uma da je davno jedan veliki govornik rekao: “Najveće pravo, najveća nepravda!” Da se o nepravdama vodilo računa, onda se ne bi, pa makar i zakonito, stvorio takav kaos!
Koji bijedan komentar!? \"Ako je sve čisto\" bi netko tko se bavi novinarstvom toliko godina, morao postaviti tako da je nesumnjivo čisto dok se ne dokaže drugačije! Neće valjda Horvatinčić hodati od čovjeka do čovjeka u Zagrebu i dokazivati da je \"sve čisto\". Jurasiću, stvorena je klima da je \"sve nečisto\", a tu klimu su stvorili prosvjednici i mediji! I Srbi su radi \"pokolja ustaške policije\" 1991. godine stavljali barikade. Svaka budala, što god radila, ima opravdanje za to što radi. Što bi to ti prvi i slčni tebi rekli, da je policija, a trebala je; nakon nekoliko pokušaja otklanjanja prepreka gradnji, reagirala ne-podmuklo. Dakle, brutalno i policijski. To bi onda, po ovome što se da naslutiti iz tvoga razmišljanja, bilo - sve čisto!