Vijest da je Kolinda Grabar-Kitarović primila vjerodajnice od
predsjednika Mesića i da već sljedeći tjedan dolazi u Washington gdje
će početi četverogodišnji mandat hrvatske veleposlanice u Americi,
oduševila je veliku većinu naših iseljenika.
Njihove pozitivne reakcije na imenovanje bivše ministrice potvrđuju da
iseljeništvo i dalje pažljivo prati što se događa na hrvatskoj
unutrašnjoj i vanjskoj političkoj sceni te da nisu imuni u iskazivanju
osjećaja prema onim političarima ili veleposlanicima za koje drže da su
pozitivni, kao i za one čije bi mandate najradije zaboravili.
Kolinda Grabar-Kitarović prva je žena veleposlanica u Americi nakon što
su Hrvatsku ovdje predstavljali dr. Frane Vinko Golem (prije američkog
priznanja), a nakon travnja 1992. godine dr. Petar Šarčević, Miomir
Žužul, Ivan Grdešić i Neven Jurica. Biti veleposlanikom u Washingtonu
velika je čast, ali je to i jedno od najodgovornijih diplomatskih
odredišta u svijetu.
Ono čime je veleposlanica Kolinda Grabar-Kitarović privukla pažnju
hrvatskog iseljeništva ima uporište u događanjima oko nedavnog ulasku
naše zemlje u nestalno članstvo Vijeća sigurnosti. Na susretu s
“izabranim” iseljenicima koje je organizirano povodom boravka premijera
Ive Sanadera na sjednici Opće skupštine UN-a u listopadu prošle godine,
prigodni govor o aktivnostima MVP održala je i Kolinda
Grabar-Kitarović.
S posebnom je pažnjom govorila o značajnoj ulozi hrvatskog iseljeništva
u procesima lobiranja za ulazak u NATO i EU. Zahvalila je
izvandomovinskoj Hrvatskoj, a tridesetak uzvanika pobrinulo se da i
drugi iz hrvatske zajednice saznaju što se događalo na tom primanju.
Bilo je i pozitivnih komentara o Kolindinu lijepom izgledu, ponašanju i
izvrsnom poznavanju engleskog jezika. Tko uostalom voli vidjeti
depresivne ili nervozne diplomate? Dan kasnije Hrvatska je pobijedila
Češku i uspjela prvi put ući u Vijeće sigurnosti, najvažnije političko
tijelo UN-a. Kolinda Grabar-Kitarović je odmah tražila od naše
diplomacije da pozove predstavnike hrvatskog iseljeništva da bi zajedno
proslavili vanjskopolitički uspjeh Hrvatske.
Nisam sigurna da su drugi iz njezine blizine dijelili s njom ideju o
potrebi da se slavi s iseljeništvom. Preuzimajući vjerodajnice
Grabar-Kitarović je na Pantovčaku rekla da “će posebnu brigu voditi o
hrvatskoj zajednici u SAD” naglasivši da su oni “jedan od mostova
između Hrvatske i Amerike”. Brojni su mi iseljenici pohvalili te riječi
nove veleposlanice, a njezina izjava pročitana je na svim hrvatskim
radiopostajama širom Amerike.
Govorili su u raznim prigodama slične rečenice i drugi naši
veleposlanici, ali iseljeništvo osjeća da s dolaskom Kolinde
Grabar-Kitarović stiže i njihov iskreni prijatelj u Ameriku.
Veleposlanica će nakon što se stiša euforija oko pozivnice za NATO i
Busheva posjete Hrvatskoj imati dovoljno vremena da posjeti sve
hrvatske zajednice u SAD-u te “razbudi” iseljeništvo koje je velikim
dijelom izgubilo povjerenje u mnoge institucije RH, što se najbolje
vidi po smanjenom broju ulaganja u Hrvatsku kao i gubitku interesa za
povratkom.
Kolinda Grabar-Kitarović pred sobom ima i podjednako ozbiljnu zadaću
koju je najavio i američki veleposlanik Robert Bradtke u razgovoru za
Glas Amerike, gdje je naglasio da nova veleposlanica i on zajedno s
diplomatskim osobljem u Washingtonu i Zagrebu moraju iskoristiti sve
mogućnosti koje će otvoriti Bushev posjet kako bi proširili i produbili
hrvatsko-američke odnose. I na tom putu bit će značajna pomoć
američko-hrvatskih udruga i gotovo milijunske iseljeničke zajednice.
POGLED S MANHATTANA