Predsjednik države Stjepan Mesić prošao je na Alci posebno
dobro, s obzirom na prethodni “tretman”. Dobio je
tek “pojedinačan”, ali primjetan zvižduk, ali i
aplauz “po funkciji”. Svi vanjski posjetitelji Alke
bili su iznenađeni promišljenošću Sinjana.
Jednostavno, odvojili su funkciju predsjednika države od osobe koja
mnogima u ovom kraju politički “ne sjeda”. Sinjani
su jednako dočekali sve političare, jer je
“zvijezda” programa, napokon, bila -
Alka.
Dojam je da više “neće dati dite od
matere”, vratili su Alku u tradicijske okvire. Mesić se isto
tako držao dogovora i nije politizirao, tek je odigrao simboličan
potez, kada je odabrao posjetiti disidentski trojac alkara
Breko-Preost-Perić, koji nisu sudjelovali na Alci. Tek nakon Alke,
poduzeo je i politički potez i svrstao se, odlaskom na proslavu SDP-a u
Vilu Tripalo, na stranu za koju mu, pred izbore, kuca srce.
Mesić je razočarao tek svoje radikalizirane, dojučerašnje
fanove, koji mu ne mogu oprostiti što je šutke
promatrao veličanje Sanadera i njegove vlasti tijekom pozdravnih
govora. Oni bi bili sretniji da Mesić nije niti došao, ili
da se, tijekom “liranja” Sanaderu ustao i
otišao. Svašta, kao da to ne bi bio nastavak
politiziranja Alke. Nije VAD, niti alkarski vojvoda Ivan Čikara,
nešto posebno “lirao” Sanaderu, premda
su mu se “upadljivije” zahvalili. Jer je za
Alkarski dom osigurao milijune kuna. Ma, “lirat” će
tako i mogućem novom ili drugom premijeru, pod uvjetom da bude
izdašan i naklonjen Alci.
Sinjani su, ustvari, politički fenomenalno “trčali”
ovogodišnju Alku. Internim dogovorom maknuli su radikale s
lijeva i s desna i došli u poziciju da vladajućim i
oporbenim političarima “uvjetuju” pristup Alci,
dolaskom u “olimpijskom duhu”. Položenog političkog
oružja. Pri tom, organizatori su politički izričaj dozvolili - sebi.
Jedini političar kojega su dva puta spominjali, te održali i minutu
šutnje bio je - Franjo Tuđman. I on je zadobio vrijednost
tradicije.
Osobitost Alke bio je i politički oprez, jer nisu imenom spomenuti
Norac i Gotovina. Jesu u aluziji i poruci “vitezovima koji
trpe za našu dragocjenu slobodu”. Spomenut je,
pak, kardinal Bozanić, citiranjem njegove izjave o “modernoj
herezi koja pogrešno tumači hrvatsku prošlost, i
onu prije 60 godina i Domovinski rat”. Tek je situacija oko
Zorana Milanovića odskakala. Navodno nije dobio pozivnicu za svečanu
ložu. Dobio je mjesto u loži, u trećem redu. Navodno je htio sjediti u
prvom. Bila riječ o aroganciji, ili o potrebi da se prema HDZ-u ustraje
na ratnoj liniji, ovaj je potez bio najbliži politizaciji Alke. Gledano
iz političkog, pak rakursa ova je Alka bila dostojanstveno - dosadna. I
neka je.
U povodu
