Derek Thompson, američki autor i urednik popularnog magazina i weba The Atlantic nedavno je izdao knjigu Hit Makers: The Science of Popularity in an Age of Distraction. U toj knjizi Thompson je postavio jedno vrlo zanimljivo pitanje – što je doista viralno na internetu, odnosno ima li taj pojam doista toliko vjerodostojnosti i važnosti koliko mu se pripisuje. Svi mi koji dnevno provodimo nekoliko sati na internetu, a što je danas prilično normalna stvar, vjerujemo kako se neka zanimljiva priča zbog svoje zanimljivosti dijeli među korisnicima, prije svega, društvenih mreža.
Kada vidimo neki post na Facebooku koji ima nekoliko tisuća dijeljenja ili video na YouTubeu koji ima više stotina tisuća pregleda, mislimo kako je do toga došlo jer je popularnost narasla velikom brzinom zato što su taj sadržaj korisnici preporučivali jedni drugima. Kao da se radi o kakvom virusu gripe koji prenesemo jedni s drugih. Thompson tvrdi kako uopće nije tako, siguran je u to jer su tako utvrdili znanstvenici koji su pojam “viralno” temeljito proučavali. Učinili su to na jedini logičan način prateći pomno širenje nekog popularnog sadržaja. Njihov je zaključak vrlo jasan – ništa se nikada zapravo ne širi viralno, više od 90 posto proširenog sadržaja nije se proširilo dijeljenjem. Primjerice, više od 95 posto sadržaja koji korisnici vide na Twitteru dolazi ili iz svojeg originalnog izvora ili iz najviše jednog dijeljenja, dakle od nekoga tko je to preuzeo s izvorišta. Još je popularnost sadržaja uvjetovana najjačim izvorima, znači ne s milijun međusobnih dijeljenja, nego prije s milijun dijeljenja s izvora. Nekada su ta izvorišta bile televizijske ili radiostanice, a danas su to postovi Kim Kardashian.
Primjerice, sasvim je sigurno kako će nebrojeni milijuni pogledati neku reklamu sa SuperBowla. No, za to nitko ne može tvrditi kako je reklama otišla “viralno”. Ona je naprosto emitirana golemom broju ljudi pa ju je posljedično i pogledala široka publika.
Naprosto, svaka informacija postavljena na visokoprofilni izvor traži svoj trenutak, onaj kada će je preuzeti masa ljudi jer im je zanimljiva. Spomenuti Reddit naprosto je veliki web pa su tako i šanse da tamo objavljena informacija postigne veliku popularnost znatno veće nego da je postavljena negdje drugdje. Ona se naprosto emitira, i ništa više od toga. Današnje medijske industrije nastoje samo ponuditi ljudima ono što im se već sviđa, svježe perspektive starih ideja, to je igranje na sigurno, misli američki novinar. Na taj način napravit će se i Iron Man 17, ali ne i novi Kum ili neki takav klasik.
Samo, nema mjesta za sve, često su marketing i vidljivost ključni za uspjeh neke informacije. Thompson navodi i razloge zašto vjerujemo kako postoji nešto iza pojma “viralno”. Razmišljanje kako se sadržaj i iz najslabijeg izvora može proširiti ako je dovoljno atraktivan daje nadu za slabije profilirane pisce ili fotografe koje bi jedan trenutak inspiracije mogao lansirati u zvijezde. Prema toj teoriji internet je savršena demokracija gdje svatko može postati poznat. No, tome ipak nije tako jer, unatoč vjerovanju u priču o Davidu i Golijatu u ovom kontekstu, na internetu vodeću ulogu ipak ima nekoliko Golijata.
