Nimalo ne čudi da vrhunski scenarist, najvišim nagradama
nagrađivan potpisnik četrdesetak scenarija uglavnom izvrsnih filmova,
bude dobar pisac. U slučaju Woodyja Allena, u to smo se mogli uvjeriti
i preko njegovih u nas prevedenih zbirki priča
(“Nuspojave”, “Sad smo kvit”,
“Milo za drago”) kojima se upravo pridružila i
“Puka anarhija” u prijevodu Nade Šoljan,
Sabine Marić i Maje Šoljan.
Uspoređujemo li je s njegovim filmovima, možemo reći da je
“Puka anarhija” bliža Allenovim najranijim,
naglašeno vickastim radovima kao što je,
primjerice, “Sve što ste željeli znati o
seksu...”, nego kasnijim, podjednako duhovitim, ali u cjelini
razrađenijim djelima.
Burleskne šale
U osamnaest kratkih priča, ispričanih uglavnom u prvom licu, često kroz
dijaloge, s protagonistima neobičnih imena, Allen u tonu burleske, s
dodirima nadrealizma, duhovito i naizgled neobvezno satirizira i
ironizira svijet oko sebe, najčešće se baveći
umišljenim veličinama i prenapuhanim problemima likova
uglavnom iz svijeta filmske industrije i manhattanskih
bogataških krugova.
Ljubitelji Allenova smisla za humor uživat će u svakom slovu od korice
do korice, jer – nevjerojatno, ali istinito – u
knjižici nema ni jedne “pomoćne” rečenice.
Baš svaka je odličan, asocijacijama prebogat vic sama za
sebe, a istodobno podupire i naglašava šaljivost
i značenje okolnih i, dakako, cijele priče.
Kad konj šapne
Evo nekoliko degustacijskih primjera: “Tobias je bila
šaptačica konjima na ranču u Teksasu, ali doživjela je
živčani slom kad je jedan konj nešto šapnuo
njoj.” “Smiješno, nekad smo se
zavjetovali na vječnu ljubav, a sad mi neće reći gdje je sakrila
ključeve od auta.” “Troškovnik
(preuređenja stana) je po opsegu porastao do veličine Talmuda, a i
konkurirao mu je po broju mogućih interpretacija.”
Allen je više puta rekao kako bi, da nije postao redatelj,
vjerojatno bio pisac. Nije teško povjerovati da bi bio
uspješan i da je krenuo tim putem.
KNJIGA Woody Allen: Puka anarhija (Oceanmore, 2008.)
Duhovite priče majstora komedije Woodyja Allena
