2014. godine istječu mu dvije trećine kazne od 25 godina zatvora na koliko ga je Haaški sud osudio. Tada će moći podnijeti zahtjev za prijevremenim puštanjem na slobodu.
Kaznu od 2006. služi u austrijskom zatvoru Karlau u Grazu, jednom od najstrožijih europskih zatvora. O kakvim se režimu radi govori podatak da osuđenici, pa i Kordić, posjetitelje koji im dolaze dočekuju u lancima i s okovima na nogama.
Rođen je 14. prosinca 1960. u Sarajevu. Obitelj mu je živjela u Busovači a porijeklom je iz hercegovačkog mjesta Grljevići u općini Ljubuški. Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu. Bio je novinar, a od 1985. bio je zaposlen u poduzeću „Vatrostalna“ u Busovači. Oženjen je, sa suprugom Venerom ima troje djece.
Političku karijeru počinje u rujnu 1990. kada postaje tajnik a 1991. i predsjednikom lokalnog ogranka HDZ-a. U jesen te godine predsjednik je travničke regionalne zajednice HDZ-a a 18. studenog 1991. izabran je za jednog od potpredsjednika Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, čiji je jedan od utemeljitelja. [PHOTOS]
Istu funkciju je obnašao i kasnije kada je nakon Owen-Stoltenbergovog plana o uniji triju republika u BiH proglašena Hrvatska republika Herceg-Bosna. Bio je predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH od 1994. do 1995.
Dvije godine trajala je grčevita borba Hrvata srednje Bosne za opstanak. Bili su u potpunom okruženju brojčano nadmoćnijih snaga bošnjačke Armije BiH. Na kraju su uz velike žrtve uspjeli opstati u dvije enklave: jednu su činili Busovača, Vitez i Novi Travnik a drugu Kiseljak i Kreševo. U toj borbi počinjeni su i zločini s hrvatske strane.
Haaški tužitelj Richard Goldstone podigao je 10. studenog 1995. optužnicu protiv Kordića i njegovih suradnika zbog teškog kršenja međunarodnog prava, odnosno zločina počinjenih nad bošnjačkim stanovništvom Lašvanske doline, prije svega u Ahmićima gdje je ubijeno preko stotinu osoba, među kojima su bili starci, žene i djeca.
Kordić i još devetorica bosanskohercegovačkih Hrvata (tzv. viteška skupina) dragovoljno su otišli u Haag 6. listopada 1997. Suđenje je počelo 1999. a krajem veljače 2001. Haaški sud proglasio je Kordića krivim i osudio ga pravomoćno na 25 godina zatvora.
To je dosad najviša izrečena kazna nekom političkom dužnosniku u BiH. Kordić je osuđen zbog političke odgovornosti za počinjene zločine iako nije imao formalnih operativnih nadležnosti nad vojnim postrojbama HVO-a. U njegovom slučaju primijenjen je model tzv. paralelne linije zapovjedanja.
Temeljem svjedočenja jednog zaštićenog svjedoka o jednom tzv. smrtonosnom sastanku u Busovači na kojem je bio i Kordić iako ništa nije govorio, sud je zaključio da je postojala ta dvostruka linija zapovjedanja i Kordića osudio na visoku zatvorsku kaznu.
Neki su odvjetnici tvrdili i kako su neki optuženi Hrvati iz BiH, zajedno sa svojim odvjetnicima, sebe branili tako što su svoju krivnju prebacivali na Kordića kako bi sebe amnestirali od odgovornosti ili ishodili blaže kazne.
Iako su hrvatske vlasti Kordiću i drugim optuženima, kada su dragovoljno išli u Haag, obećali da će im plaćati obranu te brinuti o njihovim obiteljima, Nakon 2000. godine to se, kada je Kordić u pitanju zaboravilo, a takva praksa nastavljena je i u Sanaderovu razdoblju.
Kako je pričao onim rijetkima koji su ga posjetili u zatvoru, obitelj mu je dugo vremea bila bez ikakvih primanja a supruga je morala raditi razne poslove kako bi prehranila obitelj. Na kraju je ipak dobila posao u jednoj izdavačkoj kući, te su se tako zahvaljujući tom poslodavcu obiteljske prilike malo sredile. U travnju 2013. u Beču je održan humanitarni koncert čiji prihod je išao njegovoj obitelji.
Njegov odvjetnik Mitko Naumovski odbio se povući iz sudskog postupka kada mu je Kordić rekao da ga nema čime plaćati. „Iako sam svjestan da neću dobiti plaću, ja ću te braniti do konca“, kazao je Naumovski. U zatvoru se Kordić, koji je vidno oslabio, okrenuo vjeri i molitvi.
Sredinom 2013. posjetio ga je i vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Na kardinalovo pitanje kada misli da bi mogao konačno iz zatvora, samo je rekao: „Ne želim niti minutu ranije izići dok to ne bude Božja volja, a On je taj koji odlučuje“.
