Doris Dragović, pravim imenom, Dorotea Dragović rođena je 16. travnja 1961. godine u Splitu, kao kćer jedinica knjigovotkinje Alice u „Dalmi“ i poštanskog službenika Jakova (Brace) Dragovića. Kao djevojčica silno je željela biti učiteljica, a potom su je privukle i baletne papučice. Vrlo brzo i glazba joj ulazi u uho pa, mada se silno srami čitati svoje sastavke pred razredom, u osami svoje sobe glasno pjeva. Uzori su joj tada bili Tereza Kesovija, Gabi Novak i Arsen Dedić. Kao desetogodišnjakinja već je imala impresivnu kolekciju autograma koje su joj darivali Vice Vukov, Mišo Kovač, Arsen Dedić, Maruška Sinković, Gabi Novak, Ana Štefok i Tereza Kesovija. Čuvala ih je kao najveće bogatstvo u starinskoj kutiji. Nakon osnovne škole upisala je splitsku klasičnu gimnaziju "Natko Nadilo", koju je završila s odličnim uspjehom.
Ljubav prema glazbi naslijedila je od maminog brata, trubača Edija Radosavljevića, jednog od osnivača "Splitskog festivala". Ranih osamdesetih pristupila je grupi More, a 1986. Započela je solističku karijeru. Jedan od njezinih, iz tog vremena, poznatijih singlova "Hajde da se mazimo" uvršten je na CD "Zlatne osamdesete".
S grupom More izdala je i CD "Tigrica" te započela suradnju s Tuticom. Iste godine s pjesmom Zrinka Tutića "Željo moja" osvaja 11. mjesto na Eurosongu u Bergenu i postaje zvijezda ondašnje estrade. 1995. imala je uspješnicu Baklje Ivanjske, duet s Mladenom Bodalcem.
Četiri godine kasnije, 1999., HRT ju ponovo šalje na Eurosong u Izrael gdje se s pjesmom Tončija Huljića "Marija Magdalena" plasira na visoko četvrto mjesto. Ondašnja Urednica Zabavnog programa, Ksenija Urličić, i danas tvrdi da je ta pjesma trebala pobijediti. Bila je favorit, ali je Hrvatskoj naknadno oduzeto 33 posto od ukupno osvojenih bodova jer su na matrici imali snimljen glas čitavog zbora, a to pravila EBU-a strogo zabranjuju. Od 1986. do 2002. gotovo redovito, jednom godišnje, izdaje albume. "The Platinum Colection" objavljen je 2007., a tek sedam godina od "Malo mi za sriću triba" (2002.) izašao je i CD "Ja vjerujem". Među njezinih hitovima najpoznatiji su "Željo moja", "Tužna je noć", "Dajem ti srce", "Baklje Ivanjske".
Za vaterpolista Marija Budimira udala se 1990., a u rujnu iste godine rodila je sina Bornu. Ni jedna veza dvoje javnih ljudi nije bila praćena s toliko simpatija i medija i javnosti. Slike navijačice Doris na tribinama, bile su u svim novinama. Doris je u to vrijeme proglašena kraljicom Torcide. Titulu „kraljice Torcide“ je izgubila kad je 2000. godine u novogodišnjoj noći pjevala crnogorskom predsjedniku Mili Đukanoviću. Informacije o njezinom tajnom nastupu prvi je pisao Jutranji list, a Doris je navedeni tekst demantirala.
Dan kasnije Večernjem listu otkriva kako će ipak pjevati u Crnoj Gori, ali u Kotoru, hrvatskoj manjini na poziv lokalnog župnika don Branka Sbutege. Taj koncert nikad nije održan. Doris je, kako su tada pisali mediji, uzela predujam od 50 tisuća DEM-a za najunosniju gažu u životu; u hotelu dr. Sima Milošević u Igalu nadomak Herceg Novom trebala je pjevati crnogorskoj vrhuški za doček Nove godine i za to dobiti sveukupni iznos od 120 tisuća DEM-a.
Samo koji tjedan prije, kad je u prosincu 1999. godine preminuo prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, Doris je kao najveća zvijezda, članica HDZ-a i Kraljica Torcide, držala počasnu stražu uz njegov odar. Šok nacije bio je tim veći. Hrvatski novinari koji su pokušali ući na koncert u Igalu bili su izbačeni iz hotela. Prema pisanju beogradskog tiska Doris je bila glavna zvijezda na internoj zabavi crnogorskog vrha. Kako se čini, taj nastup koštao ju je karijere. Po povratku u Hrvatsku, nekoliko se mjeseci nije pojavljivala u javnosti, a njezin prvi izlazak, na Hajdukovu utakmicu, neslavno je završio. Ogorčeni navijači Torcide, javno su je izvrijeđali zbog licemjerja, zauvijek je skinuli s trona Kraljice Torcide.
Albumom „Lice" Doris je pokušala vratiti izgubljenu reputaciju, ali u tome nije uspjela. Noseća skladba „Lice" je navodno je bila plagijat pjesme „Drugarice" koju su izvodile dance grupa Luna iz Beograda i Ceca Ražnatović.
Na Splitskom festivalu zadnji je put nastupila 2008.
Miljenica nacije koja je bila na svim naslovnicama, danas rijetko daje intervjue, ali i dalje nastupa, surađuje s Ivom Giannijem Gamulinom, studente uči pjevanju i gostuje na dobrotvornim koncertima i glazbenim uracima drugih. Nakon CD-a "Ja vjerujem", 2010. godine izdala je i "Love Colection". Smiraj je našla u vjeri. Svake nedjelje je na misi u splitskoj crkvi Gospe od Zdravlja.
