Rođen je 20. studenog 1947. u Zagrebu. Njegov otac Izidor, iz Pregrade kod Krapine, borio se u španjolskom građanskom ratu.
Tijekom Drugog svjetskog rata bio je zapovjednik partizanske brigade „Braća Radić“ i 32 partizanske divizije. Postao je general JNA i narodni heroj.
Nakon rata odlazi u Beograd. Tu je upoznao buduću suprugu Milu Miletić, slikaricu, s kojoj se oženio 1946. Slijedeće godine dobili su sina Gorana. U Zagreb su se vratili 1950. Vojsku je napustio 1955. a Partiju 1971.
Odrastao je u Trnju. Živjeli su u trosobnom stanu u današnjoj Vukovarskoj ulici.
Tijekom pohađanja gimnazije izbačen je iz škole zbog lošeg vladanja. Falsificirao je datum rođenja da bi mogao dobiti vozačku. Po kvartu je vozio očev Fiat 1300. Kad je otac kupio Audija navogovorio ga je da ga proda i njemu je kupio Moris Coopera S.
Sa 17 godina je počeo voziti automobilske utrke. Bio je član Auto moto kluba Dinamo. S 18 godina je osvojio prvo prvenstvo tadašnje države. Upisao je 1966. Pravni fakultet u Zagrebu ali je nakon četiri odslušana semestra odustao. S 20 godina počeo je surađivati kao novinar u Plavom vjesniku. Testirao je automobile, radio intervjue s poznatim vozačima.
S 21. godinom prodao je „Coopera“ i kupio BMW „2002 alpinu“.
Osvojio je drugo mjesto u klasi i četvrto u ukupnom poretku u utrci za Europsko prvenstvo u Brnu, u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Oženio se 1969. s Renatom rođenom Borić. Kao zaslužni sportaš od grada je dobio jednosobni stan.
1971. pobijedio je u Austriji u natjecanju između Hrvatske i Štajerske. Iz Zagreba su, poslije je rekao, tada došla 42 autobusa pratiti utrku a među njima i Miko Tripalo, vođa hrvatskih komunista i jedan od vođa Hrvatskog proljeća. Nakon njegove pobjede svirala se „Lijepa naša“.
Sponzori na utrkama su mu bili Ina, Kreditna banka, Pazinka. S 25 godina zaposlio se u Velebitu, tvrtki koja je imala različita zastupstva.
Prodavao je motorna ulja, masti za porinuće brodova i finska ljepila za etikete na bocama. Potom je postao zastupnik tvrtke „Acoustic Chemicals“ za bivšu SFRJ i još nekoliko zemalja istočne Europe. Nudio je ulja „Esso“.
U Englesku je otišao 1977. Kaže da mu je jedan prijatelj otvorio tvrtku u kojoj je samo on bio zaposlen. Radio je kao savjetnik tvrtkama za izgranju poslovnih postrojenja te britanskim građevinskim tvrtkama.
Potom je sklopio poslovno partnerstvo s Derekom Marklandom, bivšim direktorom tvrtke Davy McKee. S tom tvrtkom je potom u Čileu prodao nekoliko velikih kemijskih postrojenja. U Indoneziji je s njemačkom tvrtkom Thyssen prodao dva petrokemijska postrojenja. Tu je, kaže, zaradio svoj „prvi milijun“.
Niječe da je ikada prodao i jednu litru nafte. Opovrgava da je bio dio tzv. naftnog lobija s Vanjom Špiljkom i Mišom Brozom, iako ih je dobro poznavao. Potom je s partnerom kupio malu tvrtku sa 100 zaposlenih za upravljanje naftnim platformama u Sjevernom moru.
Pod njihovim vodstvom narasla je do 1000.
Usporedo s financijskim usponom, mijenjao je i boravišta. Najprije je živio u hotelu u Piccadillyju, potom u jednosobnom stanu, zatim u trosobnoj kući da bi 1990. imao četiri kuće. Trgovao je i nekretninama. Kupovao bi stare kuće, renovirao ih i prodavao.
Kaže da se s demokratskih promjenama u Hrvatskoj 1990. „involvirao u tu priču“.
Pomagao je svima koji su dolazili u London, Zdravku Tomcu, Miomiru Žužulu, Ivi Škrabalu, i drugima. Primio ga je predsjednik Franjo Tuđman „s velikim respektom“ zbog njegova oca.
Kasnije se upoznao i s Ivom Sanaderom kad je on u Londonu učio engleski.
1991. je u Zagrebu pokrenuo dnevne novine „Zapad“. Krenuli su sa 120 tisuća naklade, koja je ubrzano padala. Nakon nekoliko mjeseci su bankrotirali. I drugi projekti u Hrvatskoj su mu tada propali.
1995. je kupio hotel Bonavia u Rijeci gdje je gradonačelnik bio Slavko Linić. 2000. je nakon dolaska SDP-a na vlast kupio hotel Excelsior u Dubrovniku što je dijelu javnosti bilo sporno zbog niske cijene. Kasnije je kupio još nekoliko hotela.
Ustrojio je tvrtku Jadranski luksuzni hoteli. Mediji su ga proglašavali SDP-ovim tajkunom zbog bliskosti s vrhom te stranke. 2011. je dubrovačke hotele prodao grupaciji Lukšić. I dalje je vlasnik kompanije GS Hotels & Resorts koja ima luksuzne hotele.
U braku sa suprugom Renatom ima dvije kćeri: Vanju i Tenu. Ima i unuke. Živi na imaju od 24 tisuće četvornih metara u kući Dower House smještenoj pet minuta vožnje od središta Windsora.
„Hrvati opraštaju sve osim uspješnosti, obruše se na svakog tko se usudi izdići glavu iznad prosječnosti, najprije vas slave a onda vuku kroz blato“, rekao je 2007.
Da je Seusovo blago nađeno u Istri, zanima me koliki bi honorar bio vozaču auta koji bi ga izveo na Zapad?