Skladatelj Nenad Ninčević rođen je u Splitu 11. svibnja 1961. Odrastao je u Ogorju u Dalmatinskoj zagori.
Kao dijete dosađivao je majci s pjesmama. Majka mu je zaplakala kad je napisao - "Kada umrem darujte me darom, stavite me u grob s gitarom". Otac Lovro do kraja života je volio njegove stihove, primjerice, "Evo mene moji ljudi..." u izvedbi Mladena Grdovića.
Karate je trenirao od 6. do 18. godine. Odlasci u Split bili su mu pravi događaj i doživljaj mada se za glazbu zainteresirao i prije nego je znao gdje su Prokurative. Bio je mangup, volio se potući.
- Okružje u kojem sam odrastao nije me mazilo. Doći u Split značilo je sjesti u autobus broj 3 i da će druga djeca za nama vikati "trica smrdljivica". Nerijetko sam dobio batine bez ikakvog razloga. Kad nekoliko puta dođeš doma s novom, krvavom majicom, htio ne htio, naučiš se braniti – opisuje Ninčević svoje odrastanje.
Nakon srednje škole, Ninčević je upisao studij građevine jer ga je otac htio pustiti u Zagreb pod uvjetom da to studira. Prijamni je prošao iz prve, a cura u koju se zaljubio, Zagrepčanka, ga je ostavila.
Uz pomoć oca, prebacio se na studij građevine u Splitu, a onda se pojavio bend Tutti Fruti. No, za bavljenje glazbom zaslužna je jedna djevojka, s Čiova, u koju se zaljubio. - Nemilo sam se trudio oko nje, napokon smo dogovorili randevu... Ja sam se pomno obukao, ušminkao, sredio... I onda se na našem 'spoju' pojavio dečko iz Sarajeva. Koji je to lik bio! Imao je svega tri zuba u ustima, ali i gitaru u rukama. Odsvirao je 'Krivo je more', a moja je ljubav otišla s njim. Tada sam samom sebi rekao: 'Neno, motiku u ruke.' Jer, za gitaru je trebalo zaraditi. Uzeo sam motiku i tri sam mjeseca kopao kanale. Svi su mi se smijali, ali ja nisam odustajao. Kopao sam i mislio na svoju ljubav, a kada sam dovoljno iskopao da kupim gitaru, zaljubljenost me prošla - govori Ninčević.
80-ih godina upoznaje Tončija Huljića s kojim je i danas prijatelj. Kao 18-godišnjaci izbacili su hitove "Piši mi" i "Put putujem". Godine 1983. Skladao je "Stvari lagane" i "Nasloni glavu na moje rame", a Ninčević je tada shvatio da može napisati i odličnu baladu. Kad je počeo rat svako od njih krenuo je na svoju stranu.
S Tutti Fruttijem je postizao visoke naklade, za što je nagrađivan zlatnim, platinastim i dijamantnim pločama. Istodobno surađuje i s drugim grupama i solistima. Veliki autoritet bio mu je pokojni Zdenko Runjić.
- Nije mala stvar kad te netko poput njega prihvati kao sebi ravnoga, a ti imaš samo 24 ili 25 godina. Tada sam prvi put razgovarao sa sobom, razmišljao da glazba možda ipak jest moj životni poziv - kaže.
Iako ima preko 400 nagrada i brojnih pobjeda na svim festivalima, Nenad Ninčević tek je 2010. dobio prvi Porin. Bio je direktor splitskog festivala 1994. i 1995. Godine. Danas ima svoju koncertnu agenciju Tutti frutti Company. Iza njega je više od dvije tisuće skladbi i tekstova.
Autor je "Naše bile storije" iz 2013., mjuzikla kojeg je Ninčević napisao s Goranom Karanom.
Ninčević je oženjen, ima sina Jadrana i kćer Lolu koja je rodila unuku Valery.
