Rođen je 2. lipnja 1962. u Požegi. Osnovnu i srednju školu, COUO „Edvard Kardelj“ pohađao je u Borovu Naselju, dijelu Vukovara.
Dvogodišnji studij na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, čime je stekao zvanje nastavnika razredne nastave, završio je 1986. Od 1998. do 1990. radio je kao nastavnik u osnovnim školama na području Vukovara, a onda se počeo baviti privatnim poduzetništvom.
Vukovarski branitelj postao je, kako je sam rekao, početkom rujna 1991. Ratovao je na Trpinjskoj cesti gdje je, kako kaže, uništio devet 'oklopnjaka' neprijateljske vojske, JNA.
Nakon pada Vukovara 18. studenog 1991. devet mjeseci je bio zatočenik u tri srpska koncentracijska logora, Stajićevu, Sremskoj Mitrovici i Nišu. Hrvatski je ratni vojni invalid, 80-deset postotni, bolovao je od PTSP-a.
Po povratku, od 1994. do 1998. je šef Ureda općih poslova Kabineta načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske. Sljedeće dvije godine je šef Kabineta ministra hrvatskih branitelja.
2000. je postao glasnogovornik Glavnog stožera OS RH. Savjetnik ministrice hrvatskih branitelja je 2004. gdje ostaje godinu dana. Od 2006. je član i stručni savjetnik za obranu Transparency International Hrvatska a 2008. postaje član Upravnog odbora te organizacije. Tri godine (od 2008. do 2011.) je bio vanjski član Odbora za obranu Hrvatskog sabora.
2010. je postao savjetnik predsjednika Ive Josipovića za branitelje. Nakon pobjede Kukuriku koalicije na parlamentarnim izborima 2011. imenovan je za ministra branitelja. Veliku buru u javnosti izazvao je najavom objave Registra hrvatskih branitelja. Nakon duge polemike i brojnih kritika većeg dijela braniteljskih udruga, Registar je objavljen ali bez ratnog puta vojnih djelatnika.
Objavio je ratni roman „Ništa lažno“ o obrani Vukovara i danima provedenim u srbijanskim logorima. Knjiga je doživjela sedam izdanja, prevedena je i na španjolski jezik. U knjizi tvrdi da je Vukovar pao dva dana kasnije nego što se drži.
U stalnoj je polemici s dijelom braniteljskih udruga koje mu osporavaju da je vukovarski dragovoljac tvrdeći da je prisilno mobiliziran. Rasprave se vode i o njegovu ratnom putu te danima zatočeništva u srbijanskim logorima.
Živi u izvanbračnoj zajednici. U medijima je opisao svoju ljubavnu priču. Svjetlana ga je posjetila dok je bio u logoru u Sremskoj Mitrovici. Nije ga mogla vidjeti, ali mu je donijela vrećicu u kojoj su bile tri naranče i čokolade. Navečer je dobio i pismo „koje je pročitao stotinu puta“.
1994. ju je uspio nakratko telefonski dobiti, živjela je u okupiranom Vukovaru, dok je s prijateljima bio u Trstu. Nakon dovršetka mirne reintegracije Podunavlja 1998. došao je u Vukovar. Kada su se vidjeli, kako je rekao, kao da nije prošlo „tih sedam, osam godina“. Danas žive zajedno. Imaju jedno dijete.
Umirovljeni je brigadir Hrvatske vojske. Dobitnik je devet državnih odlikovanja, među ostalim, Reda kneza Domagoja s ogrlicom, Reda Nikole Šubića Zrinskog, Reda hrvatskog Križa te Reda hrvatskog pletera.
sam kaže da je postao u rujnu a branitelji tvrde u studenom i to mobilizacijom