Vaterpolist i hrvatski vaterpolski trener Ratko Rudić rođen je 7. lipnja 1948. u Beogradu od majke Zorice i oca Jakova. U mladosti je dvije godine živio u Beogradu, potom po četiri u Rijeci, Zadru i Splitu te šest u Zagrebu. Kad je imao samo dvije godine roditelji su strepili za njegov život jer je lopta s kojom se igrao, srušila čajnik s peći a kipuća voda mu se izlila po leđima. Opekline su bile toliko teške da je Ratko morao na operaciju presadivanja kože.
Vaterpolo je počeo igrati u zadarskom Jedinstvu gdje ga je među djecom zapazio Nikola Nonković, brat poznatog vaterpolista Frane Nonkovića.
Prvu prvoligašku utakmicu odigrao je 1963. za splitski Jadran protiv Mladosti na Šalati. Bilo mu je tek 15 godina. Ubrzo se preselio u Zagreb. Volio je sve sportove, a u RK Mladost jedno vrijeme je trenirao rukomet s Antom Kostelićem, ali se posvetio vaterpolu.
U Zagrebu je upisao i studij arhitekture, ali kad je kao profesionalni igrač otišao u Beograd, zapostavio je studij. Ipak, kasnije je završio Fakultet za fizičku kulturu. U beogradski Partizan otišao je 1971. i do 1990. živio u Beogradu.
- Vaterpolo je iznimno težak sport i, ako uz karijeru igrača završi i fakultet, za mene je to dokaz da je čovjek spreman uhvatiti se u koštac sa životom - prisjeća se Rudić u svojoj biografiji “Maestro vaterpola” koju su napisali Damir Škarpa i Eduard Hemar.
Od 1990. do 2000. živi i radi u Rimu, a od od 2000. do 2004. u Los Angelesu trenirao reprezentaciju SAD-a. Kao igrač bio je prvak Europe i Jugoslavije, a kao trener Jugoslavije olimpijski pobjednik 1984. i 1988. prvak svijeta. S Italijom je pobijedio na Olimpijadi u Barceloni (1992.), bili su svjetski prvaci (1994.) i europski prvaci (1994.), brončani na Olimpijskim igrama (1996.), te bronca na Europskom prvenstvu (1999.).
U karijeri je imao i pehove: dva-tri dana uoči Olimpijskih igara u Ciudad de Mexicu 1968., igrao je nogomet i zbog pada slomio ruku. 1970. u zagrebačkoj Mladosti su ga odbacili. Proglasili su ga neperspektivnim pa je prešao u beogradski Partizan. U Kolumbiji je 1975. godine na Svjetskom prvenstvu pao na doping testu. No, utvrđeno je da je došlo do zabune jer je pio puno Coca-Cole!
Na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. Opet je bio pričuva – slomio je ruku. Nije igrao ali je razmišljao o taktici kao pravi treneri. Postao je pomoćnik treneru u PVK Partizan. Kad je preuzeo juniorsku vaterpolsku reperezentaciju SFRJ, nazvali su ga Tiranin jer je radio rad i disciplinu.
No, Tiranin je postao najtrofejniji trener vaterpola na svijetu, ukupno 64 trofeja. 2007. godine dobio je od predsjednika Stipe Mesića Državnu nagradu za sport "Franjo Bućar". Ivo Josipović odlikovao ga je 2012. Redom kneza Branimira s ogrlicom. Rudiću je hobi slikanje.
Iz braka kojeg je prekinuo prije 30 godina ima kćer Martinu koja je glazbenica, radi u Milanu, svira violončelo u Filharmoniji mladih i nastupa u Scali.
