Rođen je 18. travnja 1931. u Kompolju kod Otočca gdje je završio pučku školu. Nižu realnu gimnaziju pohađao je u Otočcu. Nakon mature 1947. polaže „Časnu zakletvu za državnu službu FNRJ“ i postaje privremeni učitelj pripravnik u Dugom dolu. Učiteljski posao slijedećih godina obavlja u Rudopolju, Babinom Potoku Gornjem i Kompolju.
Nastavlja sa školovanjem na Učiteljskoj školi u Gospiću. Diplomirao je na toj školi u Rijeci u lipnju 1952. Potom odlazi na odsluženje vojnog roka u Makedoniju gdje je završio „Školu rezervnih pješadijskih oficira“. Dobio je čin rezervnog potporučnika. U vrijeme Tršćanske krize 1953. mobiliziran je i upućen na talijansku granicu.
U prosincu 1953. primljen je u državnu službu kao učitelj u Srpskom selištu. Potom prelazi u mjesto Osekovac. U kolovozu 1956. državni je službenik općine Ivanić Grad i ravnatelj u Osnovnoj školi u Kloštar Ivaniću. U Kotarskom komitetu u Kutini postao je sekretar Komisije za povijest radničkog pokreta i KPJ. Sakupljao je povijesnu građu i uredio knjigu „Fragmenti NOB-a u Moslavini“.
1960. je postao direktor „Muzeja i arhiva narodne revolucije“ u Kutini. 1964. se upoznao s Franjom Tuđmanom koji je bio direktor Instituta radničkog pokreta u Zagrebu. Ponudio mu je mjesto stručnog suradnika i obećao da će mu omogućiti istraživanja. No, kako je imao dobre uvjete za život u Kutini, odbio je tu ponudu što se Tuđmanu nije svidjelo. [PHOTOS]
Uz rad je studirao povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 1970. Je diplomirao. Od prosinca 1970. do veljače 1972. bio je zamjenik gradonačelnika u Kutini. Zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću smijenjen je. Ostao je bez posla. Zapošljava se 1973. u Auto-moto savezu Hrvatske. Tu radi do 1986. a potom u Saobraćajnom centru do 1990.
Na prvom saboru HDZ-a pojavio se kao građanin a ne kao član. Na kraju je završio na bini. Imenovan je u Predsjedništvo stranke a potom je, na Tuđmanov prijedlog, izabran i za predsjednika Izvršnog odbora.
1990 je s liste HDZ-a postao saborski zastupnik. Bio je predsjednik Vijeća općina te predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a za sva tri tadašnja vijeća. U drugoj vladi bio je zamjenik ministra unutarnjih poslova. 1992. je ponovno izabran u Sabor, bio je predsjednik Odbora za gospodarstvo, razvoj i obnovu.
Bio je voditelj hrvatskog izaslanstva za pregovore s pobunjenim Srbima i Unproforom. Od 1991. do 1994. je predsjednik Upravnog odbora Ine. Zajedno sa Stjepanom Mesićem i Josipom Manolićem pokušao je u Saboru izvršiti parlamentarni prevrat. Poslije je s njima osnovao stranku Hrvatske nezavisne demokrate.
Nakon pripajanja te stranke HNS-u napušta politiku. Bio je aktivan u udruzi Ličana „Vila Velebita“ . Nakon gašenja te udruge, posvetio se prikupljanju materijala za knjigu o počecima stvaranja hrvatske države i posebice pregovorima koje je vodio s pobunjenim Srbima, koja je izišla pod naslovom „Nije bilo uzalud“. U braku s Maricom Degoricijom ima dvoje djece.
