Hrvatski filmski redatelj Vinko Brešan rođen je u Zagrebu, 3. veljače 1964. godine. Otac mu je Ivo Brešan koji je napisao scenarije za njegova prva dva dugometražna filma (Kako je počeo rat na mom otoku i Maršal), a majka Jela profesorica engleskog jezika. Iz djetinjstva ne pamti nestašluke. Vrijedno je, kaže, učio, kao pravi štreber. Kao četverogodišnjak je htio biti čarobnjak, a za životni je poziv odabrao sličnu profesiju.
- Čarobnjak stvara svjetove. Isto to radi i filmski redatelj - kaže Brešan mlađi.
Odrastanje uz oca Ivu Brešana smatra blagodati, jer je poznati scenarist i dramaturg smatrao da odgoj kao proces ne postoji. Ivo, naime, smatra da se čovjek ne može odgajati nego mu se primjerom treba pokazati kako se živi. Gledajući oca, Vinko je shvatio koliko je teško pisati, pa je odabrao film.
Režiju je upisao tek iz trećeg pokušaja. Studentske dane pamti kao najbezbrižniji dio života. Stanovao je na Dolcu, u bakinom stanu, i s prijateljima s Akademije svaku večer odlazio u Kinoteku ili Lapidarij.
Na trećoj godini Akademije snimio je kratki film "Naša burza" i za njega bio nagrađen na festivalu kratkog filma u Oberhausenu. Tada se našao među najuglednijim ljudima kratkog metra u svijetu. Razmišljao je kako da i sam napravi nešto slično, a odgovor na sto pitanja bio je samo jedan - asistiranje, rad, učenje od onih koji znaju.
Deset godina asistirao je Veljku Bulajiću, Krsti Papiću, Kreši Goliku, Zvonimiru Berkoviću, Anti Babaji, a debitirao je s 32 godine filmom "Kako je počeo rat na mom otoku". Za njega je dobio čak pet nagrada; tri na Festivalu igranog filma u Puli 1996., Oktavijana na Danima hrvatskog filma 1997. i glavnu nagradu na Cottbus Film Festival of Young East European Cinema. Film je bio veliki kino-hit u Hrvatskoj 1996. godine.
Najpreciznijim iz svog opusa smatra "Svjedoke", film koji je bio jedini istočnoeuropski film u konkurenciji Berlinalea gdje je osvojio Nagradu za mir i priznanje Ekumenskog žirija.
Potom je u Karlovym Varyma bio najbolji film u programu Istočno od Zapada (nagrada Phillip Morris), u Jeruzalemu je osvojio nagradu za najbolji strani film (nagrada Wim Van Leer), a proglašen je i najboljim filmom na festivalu filmova snimljenim prema književnim djelima u Vlissingenu. Na festivalu mediteranskog filma u Rimu osvojio je posebnu nagradu žirija. Nakon toga 2008. godine režirao je "Nije kraj", a 2013. novu hit komediju "Svećenikova djeca".
Brešan se okušao i u kazalištu. I sam je stao ispred kamere te se kao glumac okušao u svojim i tuđim filmovima, ali i serijama "Zakon" te "Bitange i princeze". - Gluma mi je najzabavnija na svijetu jer ne moram misliti ni o čemu osim o tekstu i ulozi. Kao redatelj moram biti na 12 kolosijeka, a kao glumac samo na jednom - kaže.
Od prosinca 2004. godine ravnatelj je Zagreb filma. Godine 2007. snimio je svoj prvi dokumentarni film Dan nezavisnosti koji prikazuje događaje koji su prethodili prosvjedu podrške zagrebačkom Radiju 101, kada su prosvjednici 21. Studenog 1996. na Trgu bana Jelačića podržali zagrebački Radio 101.
Sa suprugom Sandrom u vezi je od srednjškolskih dana, a svoju su ljubav ozakonili 1992. godine. Ona je završila montažu i zajedno su radili većinu Brešanovih filmova. Imaju dva sina, Ivana i Niku.
Pozdrav umjetniku Ivi. Laka mu zemlja!