Rođen je 26. studenog 1965. u Rijeci gdje je završio osnovnu i srednju školu, Centar usmjerenog obrazovanja za kadrove u obrazovanju i kulturi. 1984. je upisao studij medicine na Medicinskom fakultetu u Rijeci.
Bio je predsjednik Fakultetskog odbora saveza studenata tog fakulteta. 1989. je postao sveučilišni prorektor – student. Dvije godine imao je stipendiju grada Rijeke za nadarene studente. Diplomirao je 1990. Dobio je nagradu grada Rijeke za najboljeg studenta. Te godine izabran je za saborskog zastupnika s liste SKH-SDP u tadašnjem Vijeću udruženog rada.
Kao liječnik stažist u riječkom Domu zdravlja proveo je 1990. Slijedeće godine radi kao nastavnik na zamjeni iz biologije i kemije na Prvoj hrvatskoj riječkoj gimnaziji. Liječnik opće medicine bio je 1992. i 1993. u ambulanti DINA u Omišlju. Bio je član Predsjedništva riječke gradske organizacije SDP-a a od 1993. član Gradskog vijeća.
Sudjelovao je u Domovinskom ratu kao liječnik od 1993. do 1994. Radi potreba ambulatne 133. brigade Hrvatske vojske u Otočcu mobiliziran je od 4. studenog 1994. do 15. siječnja 1995. Za vrijeme Oluje sudjelovao je kao liječnik riječke Ustanove za hitnu pomoć u izvlačenju ranjenika iz bolnice u Gospiću. Nakon toga se zapošljava u timu Hitne pomoći.
1995. je magistrirao na Medicinskom fakultetu iz područja biomedicinskih znanosti. Od 1997. do 2006. kao stručnjak radi u predstavništvima stranih farmaceutskih tvrtki u Hrvatskoj, F. Hofmann – La Roche, General Electric Healhcare i Schering-Plough CE AG. Obavljao je dužnosti od voditelja prodaje do direktora razvoja tržišta i praćenja nuspojava različitih lijekova.
2005. je magistrirao na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci iz područja marketinga menadžmenta, i doktorirao na Medicinskom fakultetu. Izabran je u zvanje docenta. Iako mu iz dijela akademske zajednice prigovaraju nedostatak relevatnih znanstvenih radova, on je rekao da ih ima dovoljno.
Od 2005. je potpredsjednik riječkog Gradskog vijeća, 2007. je izabran za saborskog zastupnika SDP. Bio je član Odobra za zdravstvo i socijalnu politiku, od 2008. Je na čelu Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog sabora, zamjenik je riječkog gradonačelnika od 2009. do 2011. godine.
Iz tog vremena datiraju njegovi žestoki istupi protiv HDZ-a koji mu je pokušao skinuti saborski imunitet kako bi ga tužio zbog klevete. Nakon pobjede Kukuriku koalicije na izborima 2011. postaje ministar znanosti, obrazovanja i sporta. I na toj funkciji nastavio je polemikama često se koristeći neprimjerenim rječnikom.
Sukobio se s Katoličkom crkvom zbog uvođenja Kurikuluma zdravstvenog odgoja, s hrvatskim jezikoslovcima zbog ukidanja Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika, a u sukobu je i sa znanstvenom zajednicom, posebice rektorom zagrebačkog sveučilišta Aleksom Bjelišem, zbog odluka koje se tiču rada sveučilišta i napredovanja znanstvenika. Rektor Bjeliš u više navrata je kazao kako većinu vremena potroši na to kako da umanji štetu koju ministarstvo svojim potezima napravi.
Oženjen je, sa suprugom ima sina. Doživio je osobnu tragediju kada mu je nakon zaraze bakterijom koju je dobila tijekom obiteljskog ljetovanja 2005. tri godine kasnije umrla kći Petra. U imovinskoj kartici prijavio je stan u Rijeci od 85 kvadrata, automobil Polo, dionice Ine, kao voditelj ljekarne mjesečno ima plaću od 8500 kuna, supruga je naslijedila stan a imaju i stambenu štednju nepoznatog iznosa.
