Rođen je 1960. Nadimak mu je Macola. Bio je vozač autobusa koji nikad nije stizao na vrijeme. „Imao sam jednu ovisnost od koje se nikako nisam mogao izliječiti: da čim bih vidio neku gostionicu uz put, dao bih desni žmigavac i stao nešto pojesti i popiti“, objasnio je.
1997. je u Korenici na tzv. plitvičkoj magistrali (državna cesta D1) otvorio kafić gdje je putnicima prodavao sokove, sendviče i kavu. Bilo ih je dvoje zaposlenih. Posao je postupno širio. Nakon kafića otvorio je restoran s velikim parkiralištem za autobuse i kamione. Njegovi ugostiteljski objekti nose njegov nadimak. Rade bez prekida, cijeli dan i noć.
Potom je nakon izgradnje autoceste od Zagreba do Splita uz tu autocestu otvorio restoran s motelom koji ima 32 sobe, terasu sa više od tisuću mjesta i veliko parkiralištem u mjestu Žir u Lici. Njegovi bivši kolege, vozači autobusa, kod njega imaju besplatan ručak, a njegova dobit je iz prometa putnika. U izgradnju je uložio 5 milijuna eura.
Kaže da u vezi s restoranima postoji pravilo. „Uvijek jedite tamo gdje je parkirano puno autobusa i kamiona, tamo je najbolja hrana, to je zakon za sve kamiondžije Europe“, rekao je ističući kako su u jednom trenutku uz njegov restoran i motel bila parkirana 44 autobusa.
2012. je u Korenici iza svog restorana otvorio pogon za preradu drvenih trupaca. Kupio je u Italiji pola milijuna eura vrijedan stroj za obradu drva, robot CNC. Stroj sam bira alat kojim će raditi. Kuća je gotova za jedan dan. Treba je samo montirati. U taj posao je uložio 8 milijuna eura. Tu je zaposlio još 23 radnika. Ukupno je kod njega zaposleno 250 ljudi.
Od rada u njegovu hotelu, restoranu, pekarnici, trgovačkom centru, praonici rublja, stanici za tehnički pregled izravno živi znatan dio stanovnika Korenice. Drži ga se zaslužnim za korenički baby boom. Kod njega rade osobe svih nacionalnosti. U njegovoj tvrtki su uvjete za mirovinu stekli Koviljka i Milan Petrović. Bili su u izbjeglištvu u Srbiji.
Macola je raspisao „potjernicu“ za njima jer je čuo da je Koviljka dobra kuharica. Njenom suprugu ponudio je posao računovođe. „Dan danas se družimo s našim starim kolegama“, ustvrdio je Milan.
Macola je bio u braku sa suprugom Snježanom. „Dok nam je bilo lijepo, živjeli smo skupa, a onda je svatko otišao na svoju stranu“, rekao je dodajući kako je njegova bivša supruga kada se drugi put udavala, svadbu napravila, gdje drugdje, nego u njegovoj 'Macoli'. „Ja sam joj kao svadbeni dar pokrio troškove svadbe“, kazao je.
Ne voli govoriti za novine. Nogomet ga ne zanima, kaže da ima druge radosti. Voli proslave s prijateljima uz pečenje i vino. Proslavu je organizirao i u bolnici gdje je svojedobno bio zbog visokog šećera. Dolazili su mu prijatelji, a kako ih je u 'Macoli' bio navikao počastiti, a u bolnici nema ničega, naručio je jedne nedjelje janjce na ražnju, svinjetine, pršuta, vina. Pozvao je i susjede iz drugih bolničkih soba. Naručio je i tamburaše koji su bolesnicima pjevali po željama. Kad je došla doktorica „oduzela se“.
Kaže da voli bakalar, ali onaj lički: red krumpira, red svinjskih nogica, red kupusa pa opet tako.
Rijetko govori o svom financijskom stanju. Protiv krize se bori novim ulaganjima. Kaže da neće biti bogat dok ne otplati sve kredite. Njegova imovina i poslovi procjenjuju se na 100 milijuna kuna.
