Zlatan Stipišić Gibonni rođen je u Splitu, 13. kolovoza 1968. Njegov otac Ljubo Stipišić bio je najaktivniji arhivar hrvatskih tradicionalnih pjesama i cijenjeni etnomuzikolog. Gibonni ima i stariju sestru Mirjam.
Njihovi roditelji, Ljubo Stipišić i Nataša Glinsky, upoznali su se šezdesetih godina. Ljubo je bio maestro i voditelj zbora u splitskoj crkvi sv. Dominika, a devetnaestogodišnja Nataša, pjevačica u zboru.
Vjenčali su se 1966. te iste godine dobili kćer. Dvije godine kasnije, rodio se i Zlatan.
Gibinnijev se prvi bend, u koji je upao kao četrnaestogodišnji gitarist, zvao Prva stanica. Gitara do koje je došao štedeći novac od rođendana i prodajući krišom darove koje bi dobio od roditelja, bila je Stratocaster iz kućne radinosti. Gibonni i danas pamti 'osebujan' vrat gitare na kojoj se nije moglo svirati dalje od petoga praga jer je samouki majstor nešto zabrljao.
Jedan je od osnivača i prvi pjevač splitskog Osmog putnika, godinu dana potom pjevao je u Divljim jagodama, a od 1989. do 1990. živio je u Berlinu. Tamo je svirao s grupom "V2" i objavio CD Out to launch.
O svojim glazbenim počecima kaže:- Svašta sam prolazio, ne mogu u svim svojim postupcima sebe prepoznati, to je takav entuzijazam da graniči s fanatizmom. Kad bismo kod Škarice išli nositi snimke u bivši Jugoton, današnji Croatia Records, imao bih kartu za vlak za Zagreb i vratiti se doma. I to je bilo to. A kad nas nisu mogli primiti isti dan, već za tri dana, onda smo u haustoru na zadnjem katu na otirač za noge stavili karton i spavali na tome na minus 10, minus 15 stupnjeva.
To nam je bio hotel. Nismo imali ništa, potpuni debakl, glad, žeđ, oskudica, nismo imali gdje spavati – pričao je Gibonni.
Već nakon prvog CD-a Sa mnom ili bez mene dalo se naslutiti u kojem će smjeru ići njegova karijera. Napisao je Oliveru "Cesaricu" i odmah postao traženi skladatelj. Na album Noina arka (1993.) uvrstio je pjesme "Zlatne godine", koju je napisao u suradnji sa Zrinkom Tutićem za istoimeni film, te "Mi smo prvaci" koja je proglašena himnom našeg Olimpijskog saveza. Sljedeća dva albuma Kruna od perja (1994.) i Ruža vjetrova (1997.) nose njegove najljepše pjesme "Dvije duše", "Ozdravi mi ti", "Život me umorio", "Lipa moja", "Ovo mi je škola", "Tempera", "Ako me nosiš na duši", "Ej vapore", "Nije vrime od nedije za u poje poći". Nakon njih počinje komercijalnija Gibonnijeva faza.
Judi, zviri i beštimje (1999.) bio je najprodavaniji album u Hrvatskoj i Sloveniji s osvojenih sedam Porina. Na njemu su "Činim pravu stvar", "Projdi vilo" i "I ja ću budan sanjati".
Dvije godine kasnije slijedi Mirakul (osam Porina), također najprodavaniji hrvatski album. Do danas je prodan u više od 60 tisuća primjeraka. Slijedi Unca fibre (2006.) na kojemu su "Vrime da se pomirim sa svitom", "Anđeo u tebi". 2007. izlazi Gibonnijev dvostruki live album naziva Acoustic: Electric koji je sniman za vrijeme turneje Unca fibre.
Pred krajem 2009. izdaje novi singl "Žeđam" koji najavljuje Gibonnijev osmi po redu studijski album Toleranca, koji opet bude najprodavaniji CD 2010. godine. Za Tolerancu je osvojio pet Porina.
U lipnju 2011. Ivo Šćepanović (Croatian Times) za članak u L.A. Times-u izabire Gibonnijevu pjesmu "Čemu se nadaš srce moje" kao predstavnicu iz Hrvatske za listu pjesama koje zaslužuju pozornost u SAD. Snimio je duete s Goranom Baretom, Vannom, Oliverom, Mladenom Badovincem...
Njegova glazba mješavina je popa, etna i world glazbe, posebna po jedinstvenoj, melankoličnoj mediteranskoj atmosferi i intimnoj lirici.
Kao dijete Zlatan Stipišić Gibonni je bio svojevrsni buntovnik koji nije volio ići u školu već se radije zabavljao na ulici ili u svom dnevnom boravku.
Suprugu Sanju, koju zna od svoje desete godine, naziva živom legendom. Odnos im se temelji na ljubavi i povjerenju.
Vjenčali su se mnogo u zagrebačkoj Dubravi, uz skromnu i diskretnu ceremoniju. Gibonnijeva pokćerka Tanja ga podsjeća na njega u mlađim danima. Sviđa mu se što se želi sama dokazati u svemu i volio bi da njegovi sinovi Rando i Renco budu poput nje kad odrastu.
Gonni je osnovao fond za talentiranu djecu bez roditelja, objavio je knjigu pjesama na Brailleovom pismu pod nazivom "Dvije duše" čiji prihod od prodaje je bio namijenjen slijepim ljudima iz lokalne zajednice, a također je sudjelovao na brojnim dobrotvornim aukcijama. 2003. godine postaje UNICEF-ov veleposlanik dobre volje i kao takav 2010. snima spot za pomoć djeci na Haitiju, te sudjeluje u velikom humanitarnom koncertu u splitskoj Spladium Areni sa skladbama "Činim pravu stvar" i "Žeđam".
