Možda ću iznijeti poražavajuće podatke za moj društveni život, možda
samo javno priznati ono što većina nas ionako svakodnevno prakticira, a
možda tek otkriti toplu vodu. Kako bilo, u novogodišnjoj noći došao sam
u veliku napast da je provedem u društvu likova iz hrpetine snimljenih,
a još neodgledanih epizoda “Bračnih voda”, “Seinfelda”, “Willa i
Grace”, “Dadilje”, “Soprana”, “Kućanica” i drugih američkih serija koje
se mjesecima rasprostranjuju u mojoj kolekciji čekajući neki slobodan
dan, vikend ili tjedan da budu iskonzumirane u miru i kontinuitetu.
Znam da će mnogi nakon ove tvrdnje vidjeti krajnje otuđenu jedinku koja
počinje gubiti ili je već izgubila sve odlike (društvenog) ljudskog
bića, ali pričekajte dok ne saslušate sve što imam reći. Zašto bih
radije proveo najdulju noć u godini uz običan (doduše, osobno biran) TV
program? Zato što sam malo razmislio i ponovno shvatio, o čemu sam već
nekoliko puta onako usput na ovome mjestu i pisao, da su likovi iz
spomenutih TV serija zanimljiviji, duhovitiji, pametniji, intelektualno
stimulativniji od većine ljudi kojima sam okružen ja, ali i većina vas,
htjeli to priznati ili ne.
I zašto bismo se toga trebali sramiti? Iza tih serija stoje najveći,
najoriginalniji i najsvježiji spisateljski kreativci današnjice, one su
sublimacija svega najboljega u njima. I da su vaše cure, dečki,
prijatelji, mame, tate, strine ili stričevi tako briljantno zabavni i
oštroumni, onda bi oni, a ne razni Seinfeldi, primali od nekoliko
stotina tisuća dolara do nekoliko milijuna mjesečno. Recite iskreno kod
koliko ste cura uspjeli doživjeti devetu sezonu? I to da ste im iz
godine u godinu postajali sve veći hit!
Je li vaš dečko/muž spreman u desetoj godini vašega emitiranja pred
njegovim očima na vas trošiti više nego u prvoj godini? Dakle, nemate
se čega sramiti ako svojim prijateljima jasno date do znanja da vas u
vrijeme “Sopranosa” jednostavno zaborave za bilo kakve telefonske
pozive ili kućne posjete. No, čudi me da čak i televiziji skloni
teoretičari uporno osporavaju da ona može imati ikakav utjecaj na
intelektualni razvoj gledatelja premda sve ove navedene serije tako
maestralno izoštravaju vizuru na našu svakodnevicu – a ovdje ne mislim
na sulude fikcijsko-fantazijske akcijske serije – jer se svi ti
oštroumni i pametni dijalozi navodno događaju isključivo na ekranu, a
ne i izvan njih.
To je isto kao da kažete da glazba, knjige, kazalište, slikarstvo ili
bilo koja druga umjetnost nisu intelektualno poticajni jer sva njihova
veličina ostaje u zvučnicima, na papirnatim stranicama, drvenim
daskama, zidovima galerija ili ne znam gdje. I kakav sam naposljetku
doček izabrao? Podlegao sam pritiscima, izabrao bančenje u jednom
zagrebačkom lokalu i nije bilo loše, ali sumnjam da bi večer i u
nadahnutijoj razradi epizode “Prijatelja” dobila nominaciju za Emmyja.
Od silnih naputaka kako poboljšati život u ovoj godini kojima smo bili
bombardirani ovih dana, opet je televizija bila ta koja je ponudila
nedvojbeno najefikasniji način. Poznati numerolog na Z1 predložio je
gledateljima (zapravo, uglavnom gledateljicama) da poboljšaju svoj
život jednostavno time što će skratiti ili produljiti svoje ime, negdje
samo poduplati koje slovo, negdje kraćenjem dati neglamuroznom rođenom
imenu novi prizvuk.
Tko bi rekao da se lošoj karmi, toj velikoj i nikada do kraja dokučivoj
univerzalnoj sili, može tako banalno smjestiti klip pod noge?
Gledateljica Snježana bila je spremna odmah postati Ana, ali numerolog
je imao bolje rješenje – Žana. I uopće ne sumnjam da je nekadašnja
obična prodavačica na kasi u lokalnom dućančiću Snježana, a sada
zvijezda zagrebačkih in-klubova Žana već sljedećega dana srela negdje
nekoga public relation managera Mišela, dojučerašnjeg vozača vlakova
Mišu.
Recept se stvarno može preporučiti, jer ima li jednostavniji način da
jednim potezom budu otplaćeni svi vaši preveliki stambeni krediti, da
vam se povećaju plaće, popravi ljubavni život, da vam se djeca prestanu
drogirati, a rođaci živjeti na vašoj grbači. Samo prestanete biti
Anđela, Bara, Ladislav, Mirko, Valerija, Ljiljana, Martina, postanete
Djela, Ba.Ra, Lav, Mirrko, Lera, Ljana i Tynna... i vaši životi kakve
ste dotad vodili mogu vam staviti soli na rep.
Istina je da bi Hrvatska puna takvih imena djelovala kao estrada u doba
najveće najezde dancea, ali ako bismo svi postali barem upola uspješni
kao “ET” (Vanna, Boytronic, Da’Real – vidite otkad su oni shvatili kako
stvari stoje) iz vremena “Tek je 12 sati”, to je najmanje što možemo
učiniti za sebe. Ja sam svoju najvažniju novogodišnju odluku već donio,
a vi? Sve najbolje u 2007. od Arsenna M!
TA DIVNA STVORENJA
