Da nije bilo vatrogasaca, požar u sisačkoj rafineriji bio bi katastrofalan i tragičan. Četiri su gasitelja ozlijeđena, jedan teže. Bio je to još samo jedan primjer nesebičnosti, kakve u Hrvatskoj, na sreću, ima jako puno. Možda vatrogasci u Sisku i ne bi bili ozlijeđeni da nisu bili požrtvovni, da su izbjegavali svaku opasnost, ali bi tada bili manje djelotvorni. Ako im se ne bi opekla koža, zapekla bi ih savjest. Da nije tako nesebičnih ljudi, u ovoj bi zemlji stanje bilo mnogo gore nego što jest. Možda nas kao neovisne države ne bi ni bilo. U prvom redu dragovoljci u ratu, a potom i dragovoljci među stanovništvom u cijeloj Hrvatskoj i među Hrvatima izvan nje spasili su ovu državu. Od spremnosti na žrtvu ništa nije plemenitije.
Uzalud je Krez čekao da mu Solon, kojega je pitao tko je najsretniji na svijetu, odgovori da je to baš on zbog svojega bogatstva. Je li neki čovjek sretan ili nije, kaže Solon, ne može se znati prije njegove smrti. Ako je umro a život mu je bio žrtvovanje za druge, u prvom redu za svoju obitelj i domovinu, ako mu je život bio častan, sretniji je od svih Krezova svijeta. Hrvatska je svih ovih dvadeset godina podijeljena na takve časne, nesebične, požrtvovne ljude i na Krezove. Na one koji su samostalnu Hrvatsku čekali čista srca, koji su je čista srca na ovaj ili onaj način branili i pridonosili njezinu stasavanju, i na one koji su je dočekali kao ničiju zemlju u kojoj treba što više ugrabiti.
Egoizam, sebičnost i grabežljivost spregnuti s nebrigom za državu obilježje je u prvom redu onih koji tu državu vode. Što je, na primjer, najvažnije za karijeru Ive Josipovića i Jadranke Kosor? Budući da je Hrvatska odavna prepustila Bruxellesu da bude stvarni politički vladar Hrvatske, a stranim profiterima da budu vladari njezina gospodarstva i financija, najveća će im briga biti ne zamjeriti se i ugoditi tim stvarnim gospodarima Hrvatske. Oboje su to potvrdili i izborom suradnika koji su bili i ostali najveći pouzdanici krupnoga kapitala, a “teški su” milijune eura i uvelike zaslužni za rasprodaju hrvatskih nacionalnih bogatstava koja su im te milijune i donijela. Ni predsjednik ni premijerka nikad neće riskirati da se ozlijede u gašenju stranih interesa kako bi se spasili nacionalni, pa ni u gašenju interesa domaćih tajkuna koji su “opožarili” cijelu Hrvatsku.
Nasuprot tim političkim i profiterskim elitama i njihovoj sprezi nalazi se nesebična Hrvatska u školama, u bolnicama, u tvornicama..., ono “vatrogasno” pučanstvo koje marljivo radi znajući da svaki čas može zadobiti “opekline” blažeg, jačeg ili pogubnog stupnja. To što Ivo Josipović i Jadranka Kosor više ne znaju izgovoriti dvije rečenice a da ne spomenu EU i europsku Hrvatsku znak je sve dubljeg prezira državnog vrha prema tom požrtvovnom pučanstvu. Što god je narod siromašniji, taj ga vrh više “obogaćuje” euromitovima. Zapravo ga nastoji što više infantilizirati tješeći ga tako što mu u kmečeća usta stavlja bruxellesku cuclu. Zar doista premijerka i predsjednik misle da im je narod toliko debilan te će njihovo slavljenje europske Hrvatske prihvatiti kao dobitak u stanju u kojem je stalno u sve većim gubicima?
Jedan partizanski narodni heroj iz Imotske krajine na kraju je Drugoga svjetskoga rata na nekom narodnom skupu obećao da će se cementirati sjeverna strana Biokova, duž vrha planine posadit će se orasi s kojih će se jesenji plodovi niz beton kotrljati u ruke sretnoga naroda. Kao djeca frazerskoga i obmanjivačkoga komunizma, Jadranka se Kosor i Ivo Josipović baš nimalo ne razlikuju od svoga partizanskoga uzora. Kako se kotrljaju njihovi orasi, to jest europski orasi hrvatske politike? Tako da se Ina izdajnički i lopovski proda Europskoj uniji, to jest mađarskom MOL-u, pa se zbog nebrige Europske unije koja u Hrvatskoj grabi, ali ne ulaže – zapali sisačka rafinerija. A vatrogasci cijeli jedan grad i njegovih desetke tisuća stanovnika moraju spašavati od kotrljajućih oraha hrvatske europske politike.
- ---------------zaustavite provokatora ivkošića!!!--------------- . .