Politika ministra Ivana Šukera dobila je na u petak završenome summitu Europske unije crveni karton. Šukerovo zaduživanje budućih naraštaja da pokrpa trenutačnu rupu u državnome proračunu, umjesto da otvara nova radna mjesta – bolja, zelenija, s višom dodanom vrijednošću – s kojih će se i proračun puniti i dugovi vraćati u zaključcima se summita, doduše, nigdje ne spominje. No europski su čelnici prihvatili uputu kojom se takvo neodgovorno ponašanje stavlja ad acta.
Glavna je odluka summita prihvaćanje nacrta dopune Lisabonskoga ugovora koju će se skraćenim postupkom formalno prihvatiti na ožujskome summitu. Njome se privremeni Europski fond za novčarsku postojanost (EFSF), kojemu je svrha pomoći zemljama u platnim teškoćama, zamjenjuje trajnim Europskim ustrojem za postojanost (ESM).
EFSF je, naime, uspostavljen vrlo nategnutim tumačenjem članka 122 Lisabonskoga ugovora, koji dopušta da EU pomogne državi članici u slučaju prirodnih katastrofa i drugih nepogoda. No njemački je Ustavni sud takvo natezanje odbacio za ikoju buduću sličnu primjenu. Stoga je za uvođenje trajnoga fonda – koji bi, kako sadašnje stanje pokazuje, mogao biti potreban ne bi li se spriječilo da bankrot jedne države članice povuče u ponor zajedničku valutu euro, a s njome i sve ostale zemlje koje su euro uvele – trebalo u Lisabonskome ugovoru postaviti pravni temelj.
Dvije rečenice kojima će se Lisabonski ugovor, odnosno članak 136. njegova dijela Ugovora o djelovanju EU, dopuniti, doslovno glase: “Države članice čija je valuta euro mogu uspostaviti stabilizacijski ustroj koji se može pokrenuti ako se to pokaže nužnim za postojanost prostora eura kao cjeline. Odobravanje novčane pomoći pod tim ustrojem podvrgnut će se strogim uvjetima.”
Manje je sada važno može li se iz tih rečenica iščitati “velika pobjeda” njemačke savezne kancelarke Angele Merkel, kako su neki odmah požurili javiti, koja je izvorni prijedlog što ga je sastavio predsjednik Europskoga vijeća Herman van Rompuy na samome summitu pojačala uvjetovanjem pokretanja ESM-a ugroženošću čitave eurozone. Ta zar grčki primjer nije zorno pokazao da već posrtanje jedne zemlje svima izmiče tlo ispod nogu? Ili “pobjeda” britanskoga premijera Davida Camerona jer je u zaključke summita ubacio rečenicu kojom se ističe da se članak 122. u takve svrhe više neće koristiti – time je, hvali se Cameron, spasio novac britanskih poreznih obveznika jer zemlje koje euro nisu uvele neće morati iz gliba izvlačiti one koje jesu – kada je ESM i uspostavljen ne bi li se taj članak ubuduće zaobišao.
Mnogo je važnija na summitu prihvaćena uputa ministarskome Vijeću EU za gospodarstvo i novčarstvo (ECOFIN) da do ožujka pripremi organizacijski obris ESM-a i u njega uključi sudjelovanje privatnih kreditora, čiji bi ulozi u slučaju “preustroja dugova”, tj. bankrota bili podređeni ulozima “službenoga” sektora. To znači da novčarske ustanove ne bi više mogle bezbrižno ulagati u sumnjive državne obveznice, izvlačeći dobit dok ide, a kada se država nađe u teškoćama, dodatno zarađivati kladeći se na njezin bankrot računajući pritom da će ih od gubitka spasiti europski porezni obveznici.
I kakve to sada veze ima sa Šukerom? Iako će spomenuta odredba vrijediti samo za obveznice država eurozone izdane nakon 2013., pogled na tržište u ponedjeljak, prvi radni dan nakon summita, pokazuje da se razlika između prinosa na najsigurnije njemačke obveznice i one rizičnih država članica dodatno povećala. Ulagačima se gaće već tresu. Uskoro će se rizične obveznice moći prodati samo špekulantima, uz neizdrživo visoke prinose, a ozbiljni će ulagači kupovati isključivo obveznice novčarski odgovornih vlada. Prisiljavajući i one neodgovorne da takvima postanu.
Ma triba vratiti Mesuća i za pricednika i za pricednika Vlade jer on je sada pun svega. Bija je na ENERGO TERAPIJI za 15 000 kn. Biće mu kčerka platila šoldima pošteno zarađenim u Termama Zagreb. ća je je