Dva dana nakon završetka europskih izbora, Nigel Farage izišao je sa sastanka konferencije predsjednika svih političkih grupacija u Europskom parlamentu na kojoj je dogovoreno tko dobiva pravo prvenstva u pokušaju da sastavi novu natpolovičnu većinu. To pravo dobili su europski pučani, koji su ponovo osvojili relativnu većinu u EP-u i koji idu u smjeru stvaranja velike proeuropske koalicije sa socijaldemokratima, liberalima i zelenima. Izašavši sa tog sastanka, dugogodišnji EP-ov enfant terrible koji se pretvorio u pobjednika izbora u Velikoj Britaniji ostavljao je dojam kao da je razgovarao s izvanzemaljcima.
"Upravo smo imali prilično dramatične europske izbore. Izabrane su neke skeptične stranke, nove ekstremno nacionalističke stranke, veliki spektar od ljevice do desnice. U ovom parlamentu sada postoji snažan disidentski glas. Pa ipak, ja sam upravo sjedio na sastanku na kojem biste pomislili da se ništa od toga nije uopće dogodilo. Posao se nastavlja po starom", zaključio je Farage. Vješti govornik možda malo ironizira, tumači prosvjedne glasove kao čvrste glasove iz uvjerenja, a mali odaziv birača na izbore kao dodatni znak njihova prosvjeda protiv EU, no i Farage mora biti svjestan da "snažan" ne znači automatski i dominantan disidentski glas u EP-u. Europski parlament i u novom je sazivu proeuropski parlament.
Prvi dani nakon izbora odmah su pokazali da je pučanima, socijalistima, liberalima i zelenima koji vjeruju u ideju europskih integracija puno lakše naći zajednički jezik nego Farageu iz Nezavisne stranke Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP), francuskoj pobjednici izbora Marine Le Pen iz Nacionalne fronte, grčkim marksistima iz Syrize i mađarskim crnokošuljašima iz Jobbika.
Nigel Farage i Marine Le Pen postigli su zapanjujuće izborne pobjede na europskim izborima. Oboje su svoje nekoć minorne stranke prvi put doveli do prvog mjesta na izborima koji se održavaju na nacionalnoj razini. Takvo što se u Velikoj Britaniji nije dogodilo od Prvog svjetskog rata, a u Francuskoj od stvaranja Pete Republike 1958. godine.
No, čini se da u ovom gradu nema mjesta za dvoje euroskeptičnih lidera. Farage i Le Pen ne mogu, naime, imati svaki svoj euroskeptični klub zastupnika jer za klub treba najmanje 25 zastupnika iz najmanje 7 zemalja, a po ovom drugom kriteriju Farage i Le Pen bore se za iste ljude. Tko prvi okupi euroskeptike iz 7 različitih zemalja ostavit će drugo bez mogućnosti da zadovolji taj kriterij. A Farage i Le Pen ne mogu zajedno u jedan klub zastupnika jer Farage smatra da pokret Marine Le Pen "u DNK ima upisan antisemitizam i opće predrasude", na što Le Pen odgovara: "Žao mi je, Nigel, mi stvaramo svoju grupu".
Dva snažna euroskeptična kluba u novom sazivu bila bi velik napredak za euroskeptike jer sa zasebnim klubom dolazi i više novca i veće pravo javljanja za riječ na sjednicama EP-a. No, u EP-u će, osim ako ne bude značajnih prebjega, postojati samo jedan jasan euroskeptični klub zastupnika, kao i dosad.
Neki koji su dosad bili s Farageom a na ovim su izborima povećali broj zastupnika, poput danskog desničara Mortena Messerschmidta, žele u novom sazivu biti u političkoj grupaciji Europskih konzervativaca i reformista (ECR). To je društvo u kojem je i Ruža Tomašić, gdje dominiraju pripadnici Konzervativne stranke britanskog premijera Davida Camerona i češki konzervativci. Oni žele reformirati Europu, protive se eurofederalizmu kakav zagovaraju pučani, ali nisu baš potpuni euroskeptici kao Farage ili Le Pen.
Trenutačno nije sasvim jasno s kime bi Marine Le Pen mogla oformiti svoju političku grupaciju. Ona ne želi s mađarskim Jobbikom i grčkom Zlatnom zorom, i čini se da oko sebe ima zastupnike iz maksimalno još 4 ili 5 zemalja, nedovoljno da zadovolji kriterij od 7 država.
Ruža Tomašić, predstavnica najeuroskeptičnije hrvatske pozicije u EP-u, bila bi vrijedna valuta kad bi se nudila Farageu ili gospođi Le Pen, ali Tomašić kaže da će ispuniti obećano i ostati članica ECR-a. Tomašić kani ispuniti i drugo obećanje te glasati za Jean-Claudea Junckera kao kandidata europskih pučana za mjesto predsjednika Europske komisije.
Izbori su završili i sada traje borba oko toga tko će biti novi predsjednik Komisije. No, traje i borba za mjesto vodećeg euroskeptika u EP-u. Mjesta ima samo za jednu osobu.
Euroskeptici su najpopularniji u Europi. Karizmaticni Lideri, ljubitelji svojih kultura i svoga naroda. Niti jednu zemlju ne interesira da se spandja u kakvu Federaciju drzava, sta ovi umisljaju. Ljudi gradili demokraciju stoljecima, sad ce njima tu doci pod komandu tih smijesnih burokrata. Sreca pa su Europski gradjani obrazovani, velika vecina. Gradjani se ponasaju kao da EU ni ne postoji. I sama sam nekad bila lijevicarka, sada strogo desno, sta dalje od ovih. EU je strasno nepopularna, spandjali narode u copor, narodi nemaju nista zajednicko, jezik, kulturu, navike, tradiciju, ne vole iste stvari.. Otvorili granice, mase se pomjeraju, krcato izbjeglica, kolona, karovana u potrazi za poslom, ljudi spavaju po parkovima, Boze sacuvaj sta su uradili. Normalno da se desnicari bude, bilo je za ocekivati. Sta su mislili kolonizirati narode bez da itko zucne. Ma da kako da ne.