Ovo je klasičan primjer za rubriku "što moji ljudi kod kuće misle da radim/a što ja zaista radim". Hrvatski europarlamentarci iz HDZ-a i HSS-a pokušali su blokirati Srbiju na njezinu putu prema EU sve dok službeni Beograd ne promijeni kontroverzni zakon kojim proširuje svoju nadležnost za suđenje za ratne zločine i na susjedne države i na strane državljane.
Nakon što im je taj pokušaj neslavno propao kad ih doslovno nitko od kolega europarlamentaraca nije u tome podržao, trude se biračima i svojim pristašama kod kuće poručiti da je ono što rade zapravo dugoročna borba za hrvatske interese. "Emancipirali smo problem, sada je puno više zastupnika u EP-u svjesno tog problema", rekao je Andrej Plenković (HDZ). Kao odgovor na pitanje "što moji ljudi kod kuće misle da radim", HDZ-ovci nude otprilike ovo: mirno spavajte, mi se borimo za vas u Europi. No, odgovor na pitanje "što ja zaista radim" ipak je malo drukčiji. Ono što zaista rade je to da, pokušavajući udariti po Srbiji, udaraju sami po sebi i po hrvatskom interesu. Hrvatskoj nije ni u kratkoročnom ni u dugoročnom interesu da već pri prvoj prilici u Bruxellesu pokuša blokirati Srbiju, da u tome bude spriječena, i da nakon toga dobije epitet države koja je prije ulaska u EU obećala da neće blokirati susjede na njihovu putu u EU, ali ipak nije mogla izdržati da to pokuša učiniti već na prvoj nabačenoj lopti.
Hrvatska je, ponovimo to, članstvom u EU dobila u ruke batinu kojom može mahati prema Srbiji koja tek treba započeti pregovore o članstvu i u tim pregovorima mora zadovoljiti i Hrvatsku. Ali pametan način da tu batinu iskoristi je da je zapravo ne koristi. Pametan način da je iskoristi je da "govori blago i nosi sa sobom veliku batinu" (poznata uzrečica američkog predsjednika Theodorea Roosevelta) umjesto da svako malo zamahuje tom batinom. Jer u zamahivanju može ozlijediti i sebe, kao što pokazuje najsvježiji primjer iz Europskog parlamenta. Problem o kojemu govori Plenković je srpski zakon po kojemu je već osuđen hrvatski državljanin Veljko Marić i po kojem nekim drugim hrvatskim braniteljima (ako se zateknu u Srbiji) prijeti uhićenje i suđenje pred srpskim sudovima. Tako predstavljen, problem je zaista jasan i sporni srpski zakon zaista se čini nepravedan. Tko u Hrvatskoj može biti protiv toga da se Veljko Marić transferira iz srpskog zatvora u Hrvatsku? Tko može biti protiv toga da se Beogradu oduzme pravo da kao "mini Haag" ima jurisdikciju nad svim ratnim zločinima i u Hrvatskoj i u BiH, čak i onda kad ni počinitelji ni žrtve nisu državljani Srbije? Nitko. No, europarlamentarci iz HSS-a i HDZ-a bili su potpuno nepripremljeni na argument dužnosnika Europske komisije koji tvrdi da barem deset država EU ima sličan zakon s univerzalnom jurisdikcijom.
Andrej Plenković, Marijana Petir i drugi europarlamentarci tvrde da Komisija ne razumije problem te da miješa klasičnu univerzalnu jurisdikciju s hibridnim srpskim zakonom koji univerzalnu jurisdikciju ciljano koristi na štetu drugih država nastalih raspadom SFRJ i njihovih državljana. No, ponovno, njihova argumentacija potpuno je nepripremljena na argument da su na temelju istih spornih odredbi srpskog zakona (čije ukidanje traže prijeteći blokadom Srbije u EU) osuđeni i neki hrvatski Srbi koji su počinili ratni zločin na Ovčari. Damir Sireta, jedan od koljača s Ovčare, iz Norveške je u svibnju 2008. izručen Srbiji i osuđen za ratni zločin u Beogradu iako nikad nije bio državljanin Srbije i zločin se dogodio u Hrvatskoj.
U čitavoj polemici oko ovog pitanja valja imati na umu i tu činjenicu, a valjalo bi čuti i smisleni odgovor iz redova HDZ-a na argumentaciju koju je nedavno iznio bivši predsjednik Ivo Josipović. On tvrdi da bi Veljko Marić odavno bio u Hrvatskoj da bivša HDZ-ova vlada premijerke Jadranke Kosor nije donijela Zakon o ništetnosti. Usvajanjem tog zakona propao je Josipovićev pokušaj da se s Beogradom postigne sporazum po kojem bi se sudski postupci započeti protiv hrvatskih državljana u Srbiji proslijedili pred sudove u Hrvatskoj.
Hrvatska je zaista ulaskom u EU došla u poziciju da ono što traži od Beograda ne bude percipirano samo kao hrvatski zahtjev, već zahtjev iz EU. No, europarlamentarci iz HDZ-a i HSS-a upravo su signalizirali Srbiji da Hrvatska neće tako lako dobiti podršku EU na pitanju promjene ovog spornog srpskog zakona. Time su Hrvatskoj izbili jedan adut iz ruku.
>> Hrvatska treba pronalaziti, a ne zatvarati ljude koji će rješavati problem s otpadom
Ova teza ne drzi vodu.. Plenkovic i Petir jedino nemaju podrsku vlasti koja je na srecu u odlasku .