U središtu Saint Etiennea, u kockastom dresu zadovoljno su se u kafić zavalili Ivo Krmek i Slavenko Čuljak. Gospoda u godinama automobilom su jurili iz Bruxellesa u kojem žive, Krmekov restoran "Plavi Dunav" oduvijek je sjedište naših ljudi kada dođu u Belgiju, a zajedno s njima stigao je i Hrvoje Butigan, Dubrovčanin, koji pri Europskoj uniji predstavlja Dubrovačko-neretvansku županiju.
– Suze mi idu kad gledam ovu mladost kako pjeva i kliče Hrvatskoj. Bio sam na svim velikim natjecanjima na kojima je naša Hrvatska igrala. Ne pitajte me koliko sam potrošio, samo ću vam reći da sam za Hrvatsku prešao, zajedno s mojim Slavenkom, preko petnaest tisuća kilometara – pričao je Krmek.
Naravno, bili su u Francuskoj opjevane 98', najviše su uživali u Portugalu, a ova Francuska 2016. godine podsjeća ih na te davne godine.
– Opet ćemo biti u Parizu – prognozira Čuljak, poznat po tome što je prije četiri godine na Euru u Poljskoj pola Warke (kamp Hrvatske, nap.a.) odjenuo u kockaste majice.
S njima su mlade snage, Tomo Lovrić i Stipe Ćapeta iz Neuma. Stigli su preko Lyona, ne propuštaju oni utakmice Hrvatske posljednjih desetak godina.
-– Idemo kad god možemo, za Hrvatsku uvijek srce kuca – poručuje Tomo.
Baš tako je izgledao centar Saint Etiennea uoči dvoboja s Češkom. Hrvatska srca kucala su kao jedno, Saint Etienneom je odzvanjalo "Lijepa li si", čule su se brojne navijačke pjesme. Veselje, smijeh, uživanje... I ponos. To je slika hrvatskog navijača u Francuskoj.
U jednom trenutku naletjela je skupina engleskih navijača, oni za koji dan igraju u Saint Etienneu, ali s glasnicama naših navijača mogli su se boriti par minuta. Ubrzo su nadglasani, sjeli su u kafić i počeli se baviti neizostavnom navijačkom zadaćom – bjesomučnim ispijanjem piva.
– Živjeli – nazdravljali su Englezi na hrvatskom.
Navijački suživot je lako naći, pivo-dva i svi se grle. Tako je bilo i s našima i Česima. Gdje god bi se susreli, stali su zajedno, fotografirali se, pozdravljali. A na glavnom trgu odigrana je i petominutna nogometna utakmica navijača. Hrvatska je na brzinu sklapala momčad, ali na kraju je bilo 1:0 za naše. Limenke piva i ruksaci bili su stative.
– Neka bude ovako i na pravoj utakmici – dobacio je jedan od brojnih gledatelja.
Centar Saint Etiennea bio je cijeli u "kockicama", procjenjuje se da je u grad od 170 tisuća stanovnika došlo između 15 i 20 tisuća Hrvata. Francuski jezik pao je u zaborav, govorio se hrvatski, konobarima samo dovikneš "pivo" i znaju što treba donijeti. Čeha u samom centru baš i nije bilo, povukli su se na "pričuvne položaje", bliže stadionu. Ali, bilo je i njih podosta, procjene kažu negdje između 5 i 10 tisuća.
Oduševljeno je gradom hodao Petar Šegrt, Hrvat, izbornik Afganistana, koji je tamo donio veliku euforiju.
– Bio sam u Parizu, Hrvatska je odigrala odlično. Užitak je vidjeti ove navijače, tek u ovakvim situacijama vidiš koliko naš narod voli domovinu – kaže Šegrt.
auuuuu; već sam se uplašio da je to moj Licanin Rade Šerbedzija na slici