SUBOTA 5. 1.
Vlast i
retardirani demos
Mi, svi – i poglavice, i medijski bubnjari, i pripadnici primitivnog,
lakovjernog plemena, uz obredne vatre, skakali smo, vriskali,
potcikivali – u slavlju smo prinosili žrtve za opstanak
zajednice. Ili, da budemo suvremeniji, kao u romanima negativne utopije
prošle smo godine pohodili javna vješanja i sudjelovali u svakodnevnim
minutama mržnje na korupcijske urotnike iz Hrvatskog fonda za
privatizaciju. Sada pak Joško Kuzmanić, glavni pouzdanik Uskoka u
akciji Maestro, jedan dan tvrdi da ga je Uskok izdao, da akciju ne želi
završiti, da je to bila samo predizborna predstava, a drugi se pak dan
otkriva da je sam pod tajnom istragom zbog utaje poreza i malverzacija!
Ali kakvi smo, kad naše poglavice Mesić i Sanader daju znak, mi ćemo
opet bubnjati, skakati, pjevati i potcikivati oko plemenskih žrtvenika,
prisustvovati javnim vješanjima, sudjelovati u svakodnevnim minutama
mržnje. Način funkcioniranja demokracije hrvatska vlast izvodi iz svoje
percepcije retardiranog demosa koji nema pamćenja, pa će već sutra
nasjesti na obmanu kakva je kao obmana razotkrivena jučer!
NEDJELJA 6. 1.
Na čemu se
temelji Europa
Bio sam se zatekao u Francuskoj kad je umro C. de Gaulle, a tome nema
niti četrdeset godina. Sve je plakalo, tugovalo, zamuklo: i djeca i
starci, i žene i muškarci, i desni i lijevi, i oni koji su mu godinu
dana prije toga na referendumu rekli bilo “da” bilo “ne”. Jer, otišla
je zauvijek jedna povijesna očinska ruka i povijesna državnička briga.
Otkad je došao na čelo Francuske, i u Francuskoj i u svijetu Nicolas
Sarkozy najviše se pročuo po izlasku pred novinare u pijanom stanju, po
provodima što mu ih plaćaju francuski milijarderi, po rastavi braka sa
Cecile, po novoj ljubavi Carli Bruni koja je promijenila pola elitnih
europskih muških spolovila i s kojom se navodno uskoro ženi... Taj
“metar i cavncik” predsjednik, koji veličini zemlje koju vodi nastoji
doskočiti razuzdanošću svoje malenkosti, utjelovljenje je modernog
europskog političara - podmitljivog, iskompleksiranog, podložnog moći i
logici krupnog kapitala kojem je Europska unija potrebna kao mehanizam
širenja i pljačkanja. Ne temelji se više Europa na glavama vođa kakav
je bio C. de Gaulle. Nego - na glavićima poput Sarkozyjeva!
PONEDJELJAK 7. 1.
Koliko bi Krist
izdržao
Nešto se na Pupovca ljuti Srpska pravoslavna crkva, pa njezinih
predstavnika nije bilo na božićnom domjenku. Nije ih bilo zato što su
ljuti na Pupovca jer nije dovoljno učinio za Srbe u Hrvatskoj, ali i i
zato što “Badnjak ima svoje mjesto u crkvi, a ne vani”. A gdje bi
Pupovac organizirao božićni domjenak nego “vani”, to jest u
Novinarskom domu u Zagrebu. Ipak je priličnije da se izvan crkve krsti
(što se lijepo vidjelo na TV-snimci), jer on se i ne krsti crkveno,
nego marksistički. Pupovac i danas naglašava da je ljevičar, što je
pošteno, kao što je očekivati da se taj pošteni znanstvenik nije
odrekao svojih marksističkih, ateističkih uvjerenja iz vremena
socijalizma. Ali, kad ateist Ivo Goldstein može postati predsjednik
izrazito vjerske udruge Židovske vjerske zajednice Bet Israel,
zašto ne bismo mogli zamisliti da Pupovac proslavi Sanadera koji je
upravo njemu, dojučerašnjem marksistu bio uputio svoje povijesno
“Hristos se rodi”.
Dobro, rodio se, ali nisam siguran da bi kraj Sanaderove i Pupovčeve
kreposti izdržao 33 godine!
UTORAK 8. 1.
Cetinska
krajina kao Midsomer
Rado gledam engleska “Ubojstva u Midsomeru” koja na mahove prikazuje
Hrvatska televizija. Premda je ta serija izvrsna, gledatelj se bi se,
posumnjavši u njezinu uvjerljivost, mogao zapitati je li moguće da u
nekom provincijskom miljeu ima toliko zločina. No hrvatski gledatelj tu
uvjerljivost sada može naći u vlastitoj zemlji, u Cetinskoj krajini,
koja već pomalo postaje hrvatski Midsomer - nakon što je 2002. godine
ubijena djevojka Anđela Bešlić, na sličan je način, također kao
autostopistica, stradala Kristina Šušnjara. Prezimena Bešlić i Šušnjara
dosad su prepoznavana kao sinjska po alkarima, a posljednjih godina, na
žalost, po žrtvama okrutnih zločinaca. Za takva ubojstva potrebna je
sotonska hladnokrvnost koja je donedavna bila nepojmljiva za to u nekim
predodžbama još uvijek arkadijasko, pastoralno podneblje, koje, kao i
mnoga slična u Hrvatskoj, postaje sve “gostoljubivije” za zla u rasponu
od droge preko grabežnog krvoprolića (sjetimo se Đurđevca!) do
sadističkih umorstava djevojaka. Bože, čuvaj Hrvatsku!
SRIJEDA 9. 1.
Europska unija:
Totalitarizam protiv cigarete
Na javnim mjestima u Hrvatskoj pušenje će se zabraniti, kao i u
većini zemalja EU. Pušenje je višestoljetna tečevina društvenosti u
kojoj se, u dijalogu, razvijala slobodna misao. Kako je EU sve više
totalitarno društvo izdresiranih i izniveliranih jedinki, društvo u
kojem se sav inetelaktualni napor usmjerava prema profitu, pušenje se
ne zabranjuje zato što šteti zdravlju, nego zato što je subverzivno.
Cigareta je i simbol odrastanja, nijedan roditelj nije sretan kad
otkrije da mu dijete puši, ali svaki mladić koji počne pušiti uživa ne
samo u nikotinu nego i u osjećaju svoje samostalnosti. Pušenje ne bih
nikome preporučio, ali sam siguran da ga eurobirokrati zabranjuju s
istim motivom s kojim cijelim narodima zabranjuju reći “ne”
europskom ustavu na način najgorih diktatora u povijesti - tako da
ustav ukinu kako bi oni bili moćniji! Tako ukidaju i pušenje dok
duhanska industrija - jača!
ČETVRTAK 10. 1.
Ideologija
zamijenjena grabežom
Danas novine pišu - Nadanu Vidoševiću od dionica “Kraša” 16 milijuna
kuna. Jučer su pisale - Franji Lukoviću od dionica Zagrebačke banke -
17 milijuna kuna. Svojedobno su pisale o milijunskoj vrijednosti na
sumnjiv način prevrednovanih dionica Željka Čovića u “Plivi”. To je
samo mali dio od njihovih ukupnih imetaka, a njih trojica su mali broj
od mnoštva direktora, uglavnom negdašnjih komunista, nosilaca Titove
štafete, hrvatskih Gyurcsanyja, koji su se dokopali negdašnje društvene
imovine u obliku dionica. Ideološko-karijeristički grabež iz komunizma
zamijenili su materijalnim grabežom u kapitalizmu, a negdašnji
socijalistički internacionalizam servilnošću stranim gazdama u
Hrvatskoj za koje radi podosta njih, s odanošću koju se prenijeli iz
pjesme “Druže Tito, mi ti se kunemo”! Osobno bogaćenje i krčmenje
interesa vlastite zemlje - taj fenomen među komunistima u svim
tranzicijskim zemljama u Hrvatskoj se već petnaestak godina nastoji
zasjeniti upiranjem prstom u tobožnje bogaćenje hrvatskih nacionalista
devedesetih godina! Koja krivotvorina!
PETAK 11. 1.
Trijumf Mrduše
Donje u Saboru
Danas je prvi put zasjedao Hrvatski sabor u novom sastavu. Četiri iduće
godine vodit će ga Luka Bebić, kojemu bi netko s istančanim osjećajem
za govorna obilježja mogao pogoditi ne iz koje je hrvatske
regije, grada ili sela nego - iz kojeg je zaselka! Taj teror
nekultivirane dikcije, šepave sintakse, deformirane kongruencije,
pobrkanih padeža, prebjeglih akcenata, osakaćenih riječi, izostavljenih
slogova... - teror je vukojebine nad nacijom, skučenosti nad širinom,
kvrgavog seoskog puta nad autocestom, bakandže nad cipelom, Mrduše
Donje nad Zagrebom, političke ruralnosti naslijeđene i iz partizanskog
i iz ustaškog pokreta nad kulturnom političkom izričajnošću...
Svojedobno je predsjednik Hrvatskog sabora Vlatko Pavletić bio uveo
neke novosti koje su parlament učinile uljuđenijim, izbor Luke Babića
na čelo Sabora - nasuprot tome - ruganje je narodu i prirodnoj potrebi
da na tom mjesto bude ne netko koga ćemo se stidjeti, nego netko tko bi
utjelovljao sliku onoga što u svakom pogledu očekujemo od najvišeg
političkog tijela u državi, iznad kojeg je, kako netko davno reče, još
samo Bog.
TJEDNA INVENTURA
