Za Svjetski dan hrane 15. listopada u Zagrebu se najavljuju Dani hrane
Zagrebačke županije, u Gornjoj Rijeci bira se nova Najuzornija hrvatska
seoska žena, jedan od stupova proizvodnje hrane u nas, posvuda se
od vrtića do staračkih domova organiziraju Dani kruha, a 16.
listopada već je tradicionalan nacionalni Dan kruha...
Prošle je subote, valjda slučajno na državni praznik, održan u
zagrebačkome Boćarskom domu i Festival kruha. Premda prvi, dobro je
posjećen (djeca i penzići besplatno!) i rijetko dobar među našim
specijaliziranim sajmovima. Iako smo za širu publiku očekivali i više,
pohvale organizatoru Richmont klubu, međunarodnoj udruzi stručnjaka u
pekarstvu i slastičarstvu. Iz više razloga.
Prvo, sve ono što se obično tko je mogao, dakako odlazilo
gledati po svjetskim sajmovima, na jednom se mjestu može vidjeti već
primijenjeno koliko jest u našoj praksi. Krasna, sitna
peciva, integralno mljevena od ekološki uzgojenih žitarica s
potvrdnicom, obogaćena ovim i onim, u malim serijama....
No još je važnije što se u priči o kruhu promijenio fokus,
pa se umjesto o uobičajenome, o ratarskome otkupu i cijenama pšenice, o
pekarskome radu i pečenju na crno, o potrošačkoj lošoj kakvoći i
sličnome, napokon govori o stručnim, zanatskim temama koje
otvaraju posve nove pesrpektive.
Ako se govori o vrstama i oblicima kruha, o kakvoći i o cijeni
koju ona podrazumijeva, i onoj najvišoj, morat će se
otvarati stručne teme već i u primarnoj proizvodnji. Primjerice, siju
li se sorte pšenice i drugih žitarica koje omogućuju željenu kakvoću
ili će se brašno morati uvoziti, ima li u ponodi dovoljno drugih
sirovina, ulja tražene kakvoće, sjemenja trava, uljarica, žitarica
uzgojenih certicifirano ekološki, biodinamički, pa i koncenvionalno te
imamo li tehnologiju, stručnjake i ostalo.
Pa što to briga nas potrošače, već se pitaju neki kojima dostaje
kakav-takav, samo da je kruh nasušni. Jasno da nas je briga, jer to
razumijeva poboljšanje kakvoće, poboljašnje i učvršćivanje zdravstvenih
standarda i kontrole, i unutarnje i državne, a to pak znači i
jače vezivanje kakvoće s cijenom, s ponudom i potražnjom, nadajmo se
napokon za račun kupca. I žita, i brašna, i kruha. A tek je
to festival!
VRT ZEMALJSKI