Nije tu više riječ samo o borbi za plemenitiji i ljudskiji grad, onakav grad kakav bi možda voljeli neki njegovi građani. Nije riječ više ni samo o bahatosti krupnoga kapitala koji u sprezi s gradskom vlašću gura svoju volju kako bi možda spriječio vlastiti bankrot. Nije više posrijedi ni to da bi investitor Horvatinčić kupcima svojih stanova na Cvjetnom trgu želio omogućiti elegantnu podzemnu garažu, praktično na pragu njihovih luksuznih stanova, ni o gradonačelniku Bandiću koji je od gradskog novca spreman, još jednom, isfinancirati potrebe nečijih privatnih interesa.
Toliko je puta to učinjeno u Zagrebu da se o urbanizmu, planiranju i poštovanju ideje grada, a osobito volje građana, već dugo ne može govoriti. Zagreb je uništen, sada treba uništiti i Zagrepčane. Ne samo one koji su u njemu rođeni nego i sve one koji ga osjećaju svojim. One koji ne preuveličavaju njegovu važnost, jer znaju da nije nikakva bogomdana svjetska metropola koliko god nebodera u njemu sagradili privatnici, ali ga i ne podcjenjuju poput Bandića tvrdnjama da je do njihova dolaska Zagreb bio kasaba.
Onoga trenutka kada su specijalci u gluho doba noći nasrnuli na grupicu prosvjednika u Varšavskoj uvlačeći ih u marice i prevozeći prema zatvoru pokazala se prava dubina jaza između građana i vlasti. Noć je očito izabrana da bi buka oko toga bila manja, da dnevni prolaznici ne bi postali potpora prosvjednicima, da ne bi bilo incidentata koji se ne bi poslije mogli opravdati brigom za javni red i mir. No noćna hapšenja i privođenja bude još neke asocijacije: kakva je to vlast koja noću policiju šalje na svoje građane?
Već kad je gradski namještenik Jelavić usporedio prosvjednike u Varšavskoj s onima koji su stavljali balvane po Hrvatskoj bilo je jasno da razgovora u rukavicama više nema. Osim što su prosvjednici mjesecima vrijeđani, podcjenjivani i diskreditirani, nedostajalo je još samo da ih netko upiše u “četnike”. Poslije toga bilo je pitanje trenutka kada će politika demonstrirati silu. Jer, ne zavaravajmo se. Specijalce šalje vlast (jedino gore od toga bilo bi da specijalci sami odlučuju na koga će ići), ali je pitanje kada, zašto i na koga. Jer ista je to vlast koja je pokleknula kad su među ostalima i časne sestre demonstrirale pred Sheratonom protiv Družbe Adrije. Nije joj palo na pamet rastjerivati ih specijalcima. Ista je to vlast koja je pokleknula pred maturantima koji su se okomili na bivšeg ministra Dragana Primorca. Ista vlast koja i te kako pazi da prejakom izjavom ne povrijedi osjetljive duše nekih koji su očito upetljani u kriminal sada je odlučila da sa 23 prosvjednika nema razgovora, da ih treba poslije tri ujutro pokupiti i odvesti, zgaziti svaki trag njihova bunta i uplašiti sve one kojima bi možda palo na pamet demokratski mirno prosvjedovati zbog nečega što je vezano uza život običnih, normalnih ljudi.
Onih koje inače, dok šute i plaćaju porez, politika od milja naziva građanima. Prosvjedi najčešće nisu rješenje problema, ali su način da se izbori za glas, da se vidi i čuje da netko misli drukčije. To može biti opravdano ili manje opravdano, može biti povod za pregovore ili za odlazak na sud zbog ometanja zakona, ali ne može biti razlog za puštanje policije na ljude. Deseci tisuća građana koji su potpisali peticiju oko Cvjetnog nisu izazvali do prezriva podsmijeha vlasti i investitora. Na pamet im nije palo ozbiljno razmotriti primjedbe i potražiti rješenje.
Bili su uvjereni da je novac jači, da je sprega politike i moći jača od prosvjeda tamo nekih građana. Toliko su se pogubili da im ni policiju nije bilo mrsko poslati. I zato je i završilo tako da više ni u koga nema ni traga sumnje. Što god se na kraju ondje sagradilo ili ne sagradilo, u Varšavskoj treba stajati spomen- ploča. Na tom je mjestu bio jedan mali geto. U noći sa srijede na četvrtak u njega je stao cijeli Grad. Izvan njega ima zgrada, ali nema Grada.
Nije samo geto u Varšavskoj kako kažete gPopović ,zahvaljujući neznanju onih koji upravljaju gradom sustavno se devastira grad i umjesto da se uređuju postojeće zgrade ,one se ruše da bi se izgradile betonjare po ukusu onih koji ne žele sačuvati duh i tradiciju ovoga grada ,zadivljeni betonom,staklom i kičastim sjajem.