Koncert Beogradske filharmonije u ponedjeljak u Lisinskom bio je blistav uskličnik na kraju trogodišnjeg međufilharmonijskog projekta započetog između Beograda, Zagreba i Ljubljane pod naslovom "Pika, točka, tačka".
Usred sezone iz Regionalnog je ciklusa najprije ispala Ljubljana, a onda je odluku da u sljedećoj sezoni odustane od razmjene s Beogradom donio i Zagreb.
Ne znamo zašto, pitat ćemo novog ravnatelja Zagrebačke filharmonije Mirka Bocha čim potkraj ovog tjedna bude službeno imenovan. Dosadašnji ravnatelj ZF i supokretač "Pike, točke, tačke" Miljenko Puljić preksinoć je zahvalio svima koji su sudjelovali i koji su podupirali projekt.
Šteta! Beogradski orkestar koji će još dugo čekati svoju dvoranu u Beogradu ostat će bez prilike da bar jednom godišnje stisne gas do daske u Lisinskom i uživa u vlastitom zvuku. No, najesen ih zato čekaju Carnegie Hall i najbolje dvorane Chicaga, Clevelenda i Washingtona. Na gubitku će biti ponajprije zagrebačka publika.
Preksinoćnji je koncert bio demonstracija i humanosti i lijepe kulturne suradnje, ali povrh svega i onog glavnog: vrhunskog muziciranja!
U spomen na stradale u poplavama, za koje smo u predvorju ostavljali priloge, počelo se Barberovim Adagiom, ovaj put osobito potresnim. Potom smo nakon mnogih godina ponovno čuli veliku i još uvijek itekako vatrenu damu s violinom Ilanu Isakadze u Barberovu Violinskom koncertu i na bis u bravuroznoj varijaciji iz Bachove Chiaccone.
I na kraju fantastična izvedba Simfonijskih plesova Sergeja Rahmanjinova. Beogradski filharmoničari i njihov šef dirigent maestro Muhai Tang bili su jedna duša i tijelo. I to vrhunsko tijelo brzih i zdravih živaca ispunjeno strašću za glazbom.
