Drugo zagrebačko gostovanje Beogradske filharmonije u regionalnom ciklusu Zagrebačke filharmonije doista je bilo u prvom redu vrhunski umjetnički događaj i doživljaj koji su prepoznali i političari. Tako su se u počasnom redu zajedno našli Ivo Josipović, Milan Bandić, Tatjana Holjevac i Milorad Pupovac, a odazvao se i gotovo čitav diplomatski kor. Ali, još je važnije da se odazvala i zagrebačka publika. Na blagajni Lisinskog u ponedjeljak je bila poprilična gužva, ali ulaznica već prije podne više nije bilo. Već u uvodnoj Poemi Beograd, raskošno orkestriranoj diplomskoj skladbi Dragutina Gostuškog iz 1951. godine, orkestar je pod ravnanjem vrlo energičnog, temperamentnog i preciznog litvanskog maestra Gintarasa Rinkevičiusa pokazao da je itekako sposoban i raspoložen za vrhunsko muziciranje. Temperaturu u dvorani potom je podigao i Simon Trpčeski, kao i njegovi brojni sunarodnjaci koji su, usred ovacija čitave dvorane, nakon minuciozne, a strastvene izvedbe Četvrtog koncerta za klavir i orkestar Sergeja Rahmanjinova, razvili i makedonsku zastavu. Na to je kao dodatak još veće oduševljenje izazvala makedonska narodna pjesma “U Strugi” koju je za klavir i orkestar jazzerski obradio Pande Šahov.
Raskošnu simfonijsku bajku o Šeherezadi Nikolaja Rimskog-Korsakova orkestar je u drugom dijelu večeri odsvirao kao u transu, izazivajući slično stanje i u publici. U solističkim bljeskovima briljirali su svi redom, od harfe do klarineta, a koncertna majstorica Tijana Milošević svojim je solističkim kadencama zavela sve, baš kao što je to svojim pričama činila junakinja Tisuću i jedne noći.
Orkestar je to koji čitav vibrira od pozitivne energije i ambicije, a konstantni napredak i virtuoznost svakog pojedinog člana demonstriran je i dodacima: uvertirom Ruslana i Ljudmile, a potom i muzikantskom obradom skladbe Hora Martisorului Grigorasa Dinikua u kojoj su se svi gudači, a pogotovo violine, učas prometnuli u majstorske primaše. Bila je to, sve skupa, velika filharmonijska parada za pamćenje.
