Nije fraza: glazbenički svijet tuguje i mnogi veliki umjetnici doslovno plaču za velikim uzorom i prijateljem. U ponedjeljak, 20. siječnja, u svom domu u Bologni, u 81. godini života umro je jedan od najvećih i najomiljenijih dirigenata svih vremena - Claudio Abbado.
Tužnim pismima i velikim žalobnim koncertima od Abbada se opraštaju i najveće institucije kojima je bio na čelu: milanska Scala, Bečka državna opera, Londonski simfonijski orkestar, Berlinska filharmonija i Festival u Luzernu, njegova posljednja utvrda koju je izgradio nakon što mu je još prije petnaest godina postavljena smrtonosna dijagnoza raka želuca.
Tuguje i veliki rival Muti
Rođen je 1933. u Milanu gdje je 1960. i debitirao u Scali. Potom je od 1968. do 1986. bio i muzički direktor te najslavnije operne kuće na svijetu. A onda je otišao iz nje da se skoro nikada ne vrati. Punih 26 godina nije kročio nogom u Scalu, sve do listopada 2012. kada ga je na nastup s orkestrom privolio Daniel Barenboim koji mu je bio i solist.
Naravno, Riccardo Muti također se oglasio žalobnom porukom, a žalovanje će barem na neko vrijeme potisnuti priču o velikom rivalstvu zbog kojeg je Abbado i napustio Milano.
Za Abbadom tuguje i Bečka filharmonija skupa sa Salzburškim festivalom na kojem je također ostvario mnoge kolosalne simfonijske i operne izvedbe.
O posebnosti i omiljenosti Claudija Abbada svjedoči i to što je svoja sjećanja na njega vrlo spremno s nama pristao podijeliti i maestro Ivo Pogorelić, inače poslovično škrt s pohvalama na račun drugih glazbenika. Abbado je bio jedini dirigent s kojim je Pogorelić ušao u studio i snimio dvije antologijske ploče. Do suradnje je došlo u prvoj polovici 1980-ih. Pogorelić i Abbado najprije su u Chicagu snimili Chopinov Klavirski koncert u f-molu, a drugi je susret bio uz Londonski simfonijski orkestar u Prvom koncertu Čajkovskog.
- S pozicije solista Claudio Abbado predstavljao je ispunjenje sna svakog izvođača, što se u standardnoj praksi inače ne sreće. Kao dirigent koji je imao uporište u operi Abbado je bio bolje opremljen za pratnju solista nego što su to dirigenti koji imaju uporište u simfonijskoj glazbi, a bez iskustva u operi - počeo je svoje sjećanje, telefonom iz Lugana, veliki pijanist.
Skroman poput studenta
- Na probe je dolazio potpuno pripremljen na jedan najskrominiji mogući način. Imali ste dojam da je pred vama ne slavni dirigent nego student muzike koji se savjesno pripremio za suradnju. Ali, za vrijeme izvedbe on je ostavljao dojam da je zaražen glazbom koju izvodi, prepun strasti prema muzici. Vrlo je pažljivo slušao predviđajući što će solist učiniti i tako je stvarao sigurnu platformu s koje se solist čak mogao vinuti ili barem imati osjećaj mogućnosti improvizacije, koliko god je to teško zamisliti s orkestrom. Njegova elastičnost, način na koji je vodio probe, a onda i koncerti, to je bila naprosto jedna milina. Bio je jedan od rijetkih dirigenata kojima nastup sa solistom nije nužno zlo, potpuno slobodan od vlastitog ega, posvećen služenju glazbi i sposoban izvući maksimum iz orkestra. Izaći s tim čovjekom na pozornicu svaki je put predstavljalo muzički praznik - zaključio je Pogorelić.
Abbadovu glazbeničku iznimnost i ljudsku samozatajnost sličnim su nam riječima potvrdile i dvije velike hrvatske operne umjetnice koje su s njim nastupale, Ruža Pospiš Baldani u Scali, a Dunja Vejzović u Beču.
- Kao čovjek bio je potpuno povučen i introvertiran, sve dok ne bi počela muzika, tada bi počelo veliko veselje - prisjeća se gospođa Vejzović koja je pod Abbadovim vodstvom ostvarila nekoliko velikih rola u Beču i na turnejama Bečke državne opere u Londonu i Japanu.
Ruža Pospiš Baldani osobito pamti Verdijev Requiem u Scali na jednu od obljetnica smrti velikog skladatelja kada je bila dio vrhunskog vokalnog kvarteta, a pod Abbadovim je vodstvom na istom mjestu pjevala i u produkciji Borisa Godunova.
- Bio je divan čovjek koji je iz svakog glazbenika znao izvući ono najbolje - rekla nam je gospođa Pospiš Baldani o velikom maestru.
Lijes s posmrtnim ostacima maestra Abbada od jučer je izložen u crkvi sv. Stjepana u Bologni pred kojom tisuće ljudi u redu čekaju da odaju počast velikom glazbeniku. Među prvima je bio talijanski predsjednik Napolitano koji je prije nekoliko mjeseci Claudija Abbada imenovao počasnim senatorom. Abbado nije stigao sjesti na svoje u mjesto Parlamentu na koje je jučer položeno cvijeće, ali je stigao odreći se novčane naknade koja ide uz tu titulu u korist stipendiranja mladih glazbenika.
