Ekonomsko stanje nacije izgleda loše, a pesimizam građana dodatno ga narušava jer nema potrošnje i ulaganja. Zato se čini da će Hrvatska imati svojih “sedam gladnih godina”. Iako je teško pronaći brojku koja bi najavila zaokret, Hrvatska nije ni u katastrofalnoj ni u bezizglednoj situaciji, već pred prekretnicom. Gospodarstvo stagnira, ušli smo u fazu deflacije i to je indikator da nema vremena za odgađanje strukturnih reformi.
Ako se usporedimo s Europskom unijom, vidljivo je da nam je javni dug velik, ali ne i da smo u stanju apsolutne prezaduženosti poput južnoeuropskih zemalja. Struktura duga je problematična jer se troši na plaćanje usluga za koje država više nema novca. Političari nedostatak novca u blagajni rješavaju novim porezima, što je gospodarstvu neizdrživo, a građane siromaši.
Kriza je najviše pogodila građane koji rade u privatnom sektoru, a u drugoj fazi počinje nagrizati “zaštićene” zaposlenike države. Standard građana je u krizi pao za 13 posto, a prema analizi uglednog makroekonomista Ekonomskog instituta iz Zagreba, Željka Lovrinčevića, standard iz 2008. godine vratit ćemo tek 2021. godine.
Zasad je kupovna moć prosječnog Hrvata upola manja od prosječnog potrošača Europske unije. Dok mi možemo potrošiti tek 7375 eura godišnje, Europljani na raspolaganju imaju 13.500 eura, a susjedni Slovenci 14.175 eura. Zato uopćen podatak poput pada BDP-a daje tek općeniti prikaz trenda, a ne podlogu za zaključak o tome kako Hrvati žive.
O tome svjedoči brojka od 377.508 nezaposlenih koji se evidentiraju na burzi nakon punog mjeseca sezonskog zapošljavanja. Nezaposlenost među mladima je enormna, oko 50 posto, a ne pomaže činjenica da je država odlučila uštedjeti novac upravo na poticanju tog dijela nezaposlenih. Oni koji rade, kaže Eurostat, poslodavce koštaju tek 8,8 eura po satu, što je približno tri puta manje nego što je prosjek u Europskoj uniji, a podatak se ne odnosi samo na neto satnicu, koja bi po tome iznosila oko 66 kuna, nego i na trošak rada u koji su uključeni i doprinosi na plaće – prihod državne kase.
Iz izračuna satnice isključeni su poljoprivrednici i zaposlenici javnog sektora.
O poljoprivrednicima Eurostat nema dobre vijesti – prihod im je u Hrvatskoj lani pao za 16,2 posto, a istodobno u Nizozemskoj, Rumunjskoj i Španjolskoj poljoprivrednici su imali rast veći od 10 posto.
Svi indikatori pokazuju da Hrvatska ima šanse, ali da je za brži rast nužna politička odluka o štednji, koja više neće biti kozmetička poput dosadašnjih, već ozbiljna, korjenita i, nažalost, poprilično bolna.
>> Hrvatska nakon 2005. ima najveći porast siromašnih unutar EU
tu sliku vidim od mog rodjenja uvjek od krize u krizu za vrijeme tita :obecanja. nakon tita,opet obecanja i iz godine u godinu sve losije. dok za nekoga,pravi raj. a ko je taj neko? onaj koji se nije obogatijo svojim znanje zu rad.