Poslije prepirke HDZ-a i Kaptola oko "Kosoričina zakona", kao i obično
u sličnim javnim duelima, prisutni su i navijači. Jedni su uz Crkvu,
drugi uz vlast. A većina, kao i uvijek u hrvatskoj demokraciji, i ne
zna o čemu je riječ, o čemu se prepire i spori. Da će taj zakon Crkvu
zanimati, bilo je znano od njegova spomena. A da će pak na nj ostati
bez utjecaja, nije valjda niti pomišljala. Dok Vlada, nakon
ignoriranja crkvenih primjedbi, uglavnom šuti, Kaptol se
ljuti.
Nakon što je Kaptol zaobiđen, simpatizeri toga zaobilaženja
gotovo da javno likuju. Ne zato što su im dragi HDZ i
njegova vlast, nego puno više zato što im je
drago da je vlast "popovima pokazala figu". Neskrivani se trijumf brani
rečenicom: "Bilo je dosta upletanja Crkve u politiku!" Bi li se
dogodilo ignoriranje crkvenih primjedbi da kardinal Bozanić nije vlasti
nedavno zamjerio "podanički odnos prema EU"?
Ako je to mala osveta vlasti za tu kritiku, je li odluka vlasti da
odmahne na crkvene zahtjeve ujedno i najava da je kraj utjecajima Crkve
na politiku? Crkveni je vrh izgleda uvrijeđen ne samo
ponašanjem vlasti oko zakona o istospolnima, nego znatno
više nezahvalnošću HDZ-a, koji bez crkvene
podrške vjerojatno i ne bi ponovno došao do
vlasti. Crkva se stoga iznenadila! Pa u našoj politici često
ne vrijede ni ugovori, a kamoli usmena obećanja ili "nešto
što se podrazumijeva". Kako se "podrazumijeva" osvjedočila
se.
Politička uloga Kaptola nezaobilazna je još od samog početka
višestranačke Hrvatske. Bez upliva Crkve možda ne bi bilo ni
slobodnih izbora ni Hrvatske. Neki to Crkvi nisu oprostili. A i
mnoštvo drugih, koji su uvjereni da bez prijekora kardinala
Bozanića o hadezeovskom "grijehu struktura" SDP, odnosno, po njihovu,
"Račanove komunjare", nikada ne bi došao na vlast.
Preporuka Crkve biračima da ne biraju one stranke koje zagovaraju pravo
na pobačaj, istospolne zajednice te slične svjetonazorske i političke
vrijednosti, sigurno je imalo utjecaja da na posljednjim izborima dio
glasača glasuje za HDZ, koji se trudio ostaviti dojam da je zagovornik
drukčijih vrijednosti, tj. da je "hrvatska demokršćanska
stranka". Od te je stranke Crkva očekivala da štiti
vrijednosti koje je prije izbora zagovarala, pa i da joj honorira
političku podršku. Kad tamo nikada nije izglasovan
zakon o neradnoj nedjelji, a na koncu su iz "Kosoričina zakona"
iscurili i crkveni prijedlozi. Da su sada izbori, moguće je da bi i
"podanički odnos" na rezultate imao sličan utjecaj kao i
nekadašnji "grijeh struktura".
U našoj se politici nečija naklonost ne sklanja držanjem
riječi, nego davanjem novih obećanja. Osobito pred izbore, kada se
pričaju nove "lovačke priče". Između izbora u politici nema puno
obzira. Dovoljno je gledati sadašnje loptanje s Čačićem.
Naravno da ni Čačić nije janje. Ali nije ni ovca. A to što
je učinjeno njemu već je na svoj način učinjeno i drugima. Svojim su
ponašanjem u manje od dva desetljeća mnogi političari od
politike učinili "nečasnu rabotu".
Došlo se do apsurda da se sve političare doživljava kao
pokvarenjake, pa i lopuže. Zato već sutra nikoga neće
"boljeti ...." za Čačićem, kao što nije ni za
Pašalićem, Tomčićem, Glavašom... Je li nekoć
netko kukao kada su Mesić i Manolić dobili "vritnjak" iz HDZ-a?
Općepučki je rezon uvijek prostački isti: "Tko ih
šiša!?" Sa srozanim principima politika se svela
na opći doživljaj moralne zdruzgotine.
Da su iz EU rekli da Hrvatska treba biti prvom zemljom u kojoj bi homo
parovi potomstvo trebali dobivati začećem, vlast bi valjda i na to
pristala! Što su zakoni biologije spram podaničke
psihologije! Crkva je očekivala da će se HDZ između EU i njezina
očekivanja odlučiti za nju, a nisu izbori?!
BIJEDA POLITIKE
