Jedno je od glavnih pitanja ovih dana hoće li dan kada je počeo obračun
u Gruziji postati prekretnica u globalnoj povijesti. Američki i ruski
vojni brodovi uz gruzijsku obalu sugeriraju situacije na kakve smo bili
naviknuli u hladnom ratu, pa se govori i o obnovi stare bipolarne
politike. No, jedino što je trenutačno jasno jest to da je Gruzija
zapravo svježe iskopan grob u koji će biti pokopan američki
unilateralizam, odnosno prevlast jake, velike i moćne supersile koja
bahato kroji politiku na globalnoj razini.
Kada se raspao Sovjetski Savez, stvorio se idealan teren za izgradnju
takve politike Rusija je potonula na dno, a ideja zapadne
politike bila je da takvu slabu Rusiju do neke mjere integrira u svoje
sustave i organizacije kako bi postala tek jedna od mnogih. No, za samo
osam godina Vladimir Putin stvari je okrenuo naglavačke i pomrsio
račune onih koji su mislili da je Rusija na koljenima. Postalo je jasno
da je riječ o jakom igraču koji je obnovio svoju vojnu silu i Europu
drži u šaci s plinom i naftom te marljivo skuplja svoje petrodolare.
Pokazalo se i to da Medvedev nije nikakav Putinov posilni, već potpuno
zreo državnik koji zna što hoće. Upravo on, zajedno s Putinom kao
predsjednikom, inicirao je stvaranje niza labavih regionalnih
organizacija poput Šangajske organizacije za suradnju čiji su se šefovi
u srijedu sastali. Iako je primarno riječ o sigurnosnoj suradnji, tu se
upleo ekonomski, odnosno energetski faktor, pa nije čudno što su jučer
zemlje poput Kine, Kazahstana, Irana ili Indije zajednički objavile
vrlo formalnu izjavu o tome da "problem s Gruzijom treba riješiti na
diplomatski način".
Kada se s toga odmota celofan, ono što ostaje jest njihovo čuđenje
zašto zapadne zemlje reagiraju toliko euforično i zašto pokušavaju na
kolac nabiti zemlju koja je pokazala da je ponovno postala važan igrač.
No, Zapad misli ozbiljno, pa se već spominju i sankcije protiv Rusije.
S druge strane, premijer Putin ležerno je kazao da Rusija neće imati
nikakvu štetu ako je Zapad ne primi u WTO.
Znakovito je da se sve to događa na početku kampanje za američke
predsjedničke izbore, što je idealno vrijeme da se pošalje poruka u
Washington da je Bushova era završena i da će sljedeći predsjednik s
Rusijom morati drukčije razgovarati.
Nadasve glupo bilo bi očekivati povratak onakvoga hladnoga rata kakav
smo poznavali. Politika, kao i sve drugo, evoluira. Stoga sve pokazuje
da će se Americi početi polako približavati nove svjetske sile poput
Rusije, Kine ili Indije. Svijet budućnosti vjerojatno će biti
multipolaran. No, ostaje otvoreno pitanje kakvo će mjesto u tom novom
svijetu zauzeti Europska unija koja dosad sebe nije previše pokušavala
progurati kao samostalnog igrača koji bi mogao igrati jednu od glavnih
uloga.
U POVODU
