SUBOTA 12. 4.
Kilavi
sindikati - mirna vlast
Iz neposredne blizine u zagrebačkoj Ilici promatrao sam danas rijeku
ljudi koja je gotovo sat vremena tekla prema Jelačićevu trgu na
prosvjedni skup. Učinilo mi se kao da je došla cijela Hrvatska, a i
palo mi je na pamet da više nijedna stranka ne može okupiti toliko
pristaša. To znači da je siromaštvo postalo najjača motivacija
političkog pučanstva. Ali me razočaralo kolebanje oko poziva Mesiću na
prosvjed koje je trajalo do posljednjeg trenutka, zatim nošenje Titove
slike te apsurdna poruka da bi ubuduće sindikati mogli tražiti promjenu
vlasti, kao da jedna vlast može biti bolja od druge. Tito, Mesić,
vlast... sve to pokazuje da sindikati nisu izašli iz socijalizma ni sa
svojom ikonografijom ni s očekivanjima da bi država mogla nešto učiniti
po svojoj dobroti i savjesti, koju samo treba s malo dreke razbuditi.
Narod kaže – ili kuj il’ ne mrči gaća! Što znači – sve dok sindikati
nisu u stanju državi stvoriti “frku” i bez kompromisa zaustaviti u njoj
neke vitalne djelatnosti (promet, neku proizvodnju, nastavu i slično),
Sanader, Mesić i njihovi tajkuni mogu mirno spavati. S lopovima možete
samo silom i ucjenom – dakle, njihovim sredstvima!
NEDJELJA 13. 4.
Suze rone
Svjetska banka i MMF
“Više od dvije milijarde ljudskih bića živi u 'apsolutnoj bijedi’ ,
kako to navodi Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), bez stalnih
prihoda za život, bez redovitog posla, bez odgovarajućeg smještaja, bez
medicinske skrbi, bez dovoljno hrane, bez pristupa čistoj vodi, bez
škole. Bogovi svjetskoga kapitala drže u svojim rukama pravo na život i
smrt.” Tako piše autor knjige “Novi gospodari svijeta” Jean Ziegler,
koji za to okrivljuje grabežljivca kao “središnju figuru
kapitalističkog globaliziranog tržišta”, čiji su “odani i djelotvorni
plaćenici” među inima “vatrogasci-piromani” Svjetska banke i MMF-a.
Upravo te dvije institucije, koje su zemlje Trećeg svijeta sapele i
razapele dugom većim od tisuću milijardi dolara, danas iz Washingtona s
anđeoskom nevinošću upozoravaju da bi zbog rasta cijena hrane glad
mogla pogoditi nove milijune ljude u najsiromašnijim zemljama svijeta.
To jest u onima kojima je zapadni grabežljivac oteo sve što vrijedi, pa
i pravo na krik i vrisak, jer se, kao što vidimo, pretvorio i u
odvjetnika njihove bijede i sromaštva!
PONEDJELJAK 14. 4.
Put u
samoubojstvo i Haag
Povorke sirotinje! U to su Braniteljskim fondom pretvorene stotine
tisuća ljudi koji su obranili ovu zemlju, a vlast im je izračunala
cijenu: vrijede od tisuću do dvadesetak tisuća kuna. Toliki je raspon
udjela u Fondu, koji im donose dividende od sto do nekoliko stotina
kuna. Koji cinizam! Koje ponižavanje Domovinskog rata! Jedan šešir
braniteljske ministrice više vrijedi od desetaka braniteljskih
dividendi, a vrijednost jednog sata iz zbirke Ive Sanadera premašuje
zbroj od trideset prosječnih udjela u Fondu! I danas smo gledali slike
iz Fine urešene jadanjima branitelja o tome kako su na rubu gladi,
psovkama upućenim vlasti i izravnim javljanjem Jadranke Kosor iz
Banskih dvora, kamo je, dakle, poslana posebna kamera da snima tu
najlicemjerniju i najkomičniju pojavu u hrvatskoj politici od
osamostaljenja. Koja svoj imidž gradi “brigom” o populaciji u kojoj je
najviše samoubojica i kojom vlast najviše manipulira dajući joj sitniš
a uskraćujući joj mogućnost normalnoga rada i života. Umjesto takva
života imaju dva puta – put u bijedu i suicid i put u Haag.
UTORAK 15. 4.
Sram bilo
susjede Talijane
I treći je put Berlusconi izabran za talijanskog premijera! No kako će
Talijani moći pogledati u oči Beškeru, Grubiši, Elizabeti Gojan i
gotovo svim drugim hrvatskim novinskim dopisnicima iz Italije i
komentatorima tamošnjih političkih zbivanja!? Jer, Berlusconi je
za hrvatske novinske ljevičare odavno utjelovljenje svih zala: medijski
je mnonopolist, grabežljiv je, beskrupulozan, do grla je u korupciji i
kriminalu, zaštitnik je mafije, samoljubiv je, ridikulozan, cirkusant,
incidentan, lice mu nakon operacija “djeluje zastrašujuće”, uvredljiv
je, kurvar, rasist, Bushov ulizica, riječju: vodeći europski nitkov. Da
su ga Talijani izabrali jedanput, moglo bi im se oprostiti, prevario ih
je i zaveo, ali tri puta! To je neoprostivo! Ali ne samo to. U povodu
izbora stanje u Italiji hrvatski su dopisnici opisivali najcrnjim
bojama, pa se pitam neće li propasti i hrvatski turizam kad je u
“potpunom rasulu” gospodarstvo kod susjeda koji su naši gotovo
najbrojniji i gotovo najplatežniji gosti!? Ali što se može kad su naši
dopisnici iz komunizma naslijedili kumrovečku bahatost s kojom se sudi
cijelom svijetu kako bi se sakrila vlastita bijeda.
SRIJEDA 16. 4.
I češki ustaše
napali Tomića
Čitanjem toga štiva s vulgarizmima umjesto duhovitosti, s
“otrcanim vicevima”, bez “osjećaja za težinu riječi” čovjek
“ništa ne dobiva”. Stoga “nema ni razloga takve knjige prevoditi”.
Tako, kako prenosi “Slobodna Dalmacija”, o češkom prijevodu romana “Što
je muškarac bez brkova” Ante Tomića u listu “Lidove noviny” piše
književni kritičar Ondrej Horak. Jedan sam od rijetkih u Hrvatskoj koji
je odrekao i vrijednost i humorističnost Tomićevu romanu, tom neukusnom
pamfletu o Hrvatskoj vojsci, a potom i po njemu snimljenom Hribarovu
filmu. Pa sam zaslužio kompliment – ustaša! Skupina pisaca, književnih
i filmskih kritičara te novinara, kojoj je Tomić prozna ikona,
koristeći se dominacijom u nekoliko tiskanih medija i na HTV-u, gdje
jedni o drugima sriču hvalospjeve, samu sebe proglašava jedinim
mjerilom. I mainstreamom, kako bi se dokopala što više državnog
novca. Često su usredotočeni na Domovinski rat, a estetika im je
uvjerljiva kao optužnice Carle del Ponte. No ako im je ta estetika u
Hrvatskoj zaštićena medijskim monopolom i političkim žigosanjem
protivnika, kako u Češkoj Tomića zaštititi od ustaše Horaka!?
ČETVRTAK 17. 4
Povijest valjda
nije zapamtila takav jaz između optužnice i činjenica
Je li vam palo na pamet usporediti teške optužbe iz optužnice Carle del
Ponte protiv hrvatskih generala u Haagu i neuvjerljivost
(dosadašnjih) svjedoka optužbe? Zar je moguće da se od tako strašnih
zločina tako malo vidjelo, da se svjedoci kolebaju oko gotovo svake
pojedinosti koju navedu, da ne znaju ni tko je ni čime od sukobljenih
strana pucao i gađao Knin, da se ne zna ni čemu su služile zgrade koje
su gađane, da se ide do detalja među koje bi se moglo ubaciti i pitanje
o tome gdje su se imali pravo oslobodioci poslije akcija useknuti i
jesu li to pravo prekršili!? Da je po težini optužnice, optužujućih bi
činjenica koje bi teretile trojicu generala bilo napretek i zapravo bi
se trebale selekcionirati iz širokog raspona zala, ovako se pak mora
praviti selekcija po stupnju nepouzdanosti dokaza kojih nema.
PETAK 18. 4.
Znate li da je
“Dinamo” prvak!?
Još traju jadikovke u “Dinamu” zato što je prvaka u Maksimir, na
utakmicu s “Osijekom”, došlo pozdraviti samo 2500 ljudi. Ali i to je
mnogo. Vidjelo se da ni ti navijači nisu bili na stadionu radi jedine
svrhe zbog koje postoji maksimirski klub, to jest radi grabežljivosti
braće Mamić. Povijest nogometa nije zapamtila toliki nerazmjer između
bogaćenja klupskih čelnika i slabih rezultata kluba u unosnim
natjecanjima. “Dinamova” se momčad sastoji od povratnika koje inozemni
klubovi više ne trebaju (ako su ih ikad i trebali), i od igrača koji
napeto čekaju ne bi li se tko iz inozemstva za njih zainteresirao. Tako
je “Dinamo” kombinacija zagrebačkog Hreljića na kojem se prodaje
iznošena odjeća i sajmova u gradu na kojem odjeća jest nova, ali je
slabe kakvoće. Modrić je jedini primjerak iz butika. Mihael Mikić
zamjera milijunskom gradu što ne može napuniti stadion. Koja neistina!
Zagreb u tjednu napuni bar tri velika stadiona kad utorkom i srijedom
doma gleda utakmice Lige šampiona i Uefe, a Dinama tamo nema.
Nisu, dakle, navijači iznevjerili “Dinamo”, nego je “Dinamo” kao
Mamićeva privatna trgovina financirana državnim novcem prestao
postojati za navijače.
TJEDNA INVENTURA
