Čovjek bi pomislio da svjetski vođe u hrpi krša na Haitiju više ne mogu naći nikakvu računicu osim humanitarnog angažmana. Pa ipak, svađe SAD-a, Brazila i Francuske oko kontrole razorene zemlje pokazuju da naciji koja se urušava, opet prijeti pad pod neokolonijalnu vlast. Koja god to ovoga puta bila. Za pripremu aneksije SAD je prvi optužio francuski šef diplomacije Bernard Kouchner. Prethodno je predsjednik Haitija René Préval bez vlasti u kaosu razorene domovine prepustio vojsci SAD-a kontrolu aerodroma u Port-au-Princeu.
Zaredali su incidenti u kojima avioni s humanitarnom pomoći dozvolu za slijetanje nisu dobili zato što je američka uprava ocijenila da su vojni američki transporti potrebniji. U nizu nevjerojatnih incidenata, dogodilo se i to da je avion s pokretnom bolnicom i deset kirurških timova “Liječnika bez granica” produžio do Dominikanske Republike, kako bi alternativnim pravcima bio prebačen do tisuća Haićana kojima je svaki izgubljeni sat mogao značiti razliku između života i smrti. Barack Obama se branio da SAD ne namjera ovladati zemljom, no obećanje pomoći Haitiju od 100 milijuna dolara, ali i 10.000 vojnika koji su imali apsolutnu prednost pred svime ostalim, pa i pred ogorčenošću Haićana koji ne znaju zašto pomoć ne stiže, svjedočilo je drugačije.
U međuvremenu se EU sama sa sobom dogovorila o čak 400 milijuna eura pomoći. Francuska je, pak, kao bivši kolonijalni gospodar Haitija, ali i u stanju uzbune zbog SAD-a, tražila slanje i 1000 pripadnika europske žandarmerije, no uspjela je isposlovati angažman tek njih 150. Brazil je, s druge strane, na valu prosvjeda latinoameričkih zemalja zbog ponašanja SAD-a, inzistirao da “ponovna izgradnja Haitija mora biti latinoamerički projekt”. Ono zbog čega Brazil traži da se čuje i njegov glas jest činjenica da je on vodio misiju MINUSTAH-a od 2004., kojom se u zemlji osiguravala kakva, takva demokracija i gospodarski rast od dva posto. Misija se, međutim, raspala jer je u potresu pobijeno cijelo njeno vodstvo, pa je Haiti prestao biti čak i UN-ov de facto protektorat.
Da bi cirkus bio veći, želju za pomoći i povratkom izrazio je i bivši diktator Bertrand Aristide, kojega je SAD 2004. doslovno fizički izbacio iz zemlje, iako mu je Washington deset godina ranije utro put za povratak u ured. Za vlast nad Haitijem zainteresirani su svi koji su je ikada okusili - od Washingtona do ražalovanog diktatora. Da se Haitiju može pomoći na bitno drugačije načine osim inzistiranjem na marincima, pokazuje primjer krajnje siromašnog DR Konga, koji je obećao 2,5 milijuna dolara, i pojasa Gaze koji je ponudio ono što ima - deke, nešto hrane i sl. Dio odgovora možda leži i u tome što je 60 pripadnika “Los medicos Cubanos” na Haiti stiglo poslovično brzo i već prvog dana pokrpalo i operiralo 1000 ranjenih te što je s materijalnom pomoći među prvima stigla Chavezova pošiljka.
Oni koji će po običaju ispaštati zbog pretpostavljanja političke borbe humanitarnoj bit će izranjavani i izgladnjeli Haićani, a njihovu političku poziciju najbolje oslikava opis novog “ureda” predsjednika Prevala - stara policijska stanica ispod mangovih stabala.
Sve velesile su nakon potresa poslale humanitarne stručnjake, hranu, vodu, odjeću i lijekove, a baš Amerikanci su poslali 16.000 vojnika na Haiti. Baš čudno!