Svake godine čujemo posve legitimno tumačenje kako u novijoj hrvatskoj povijesti nema puno važnijih i svjetlijih trenutaka od akcije Oluje, ali svečane se kninske proslave uporno iz godine u godinu tretiraju kao trećerazredne amaterske manifestacije.
Tu se čak ne može govoriti ni o malim seoskim proslavama jer one znaju itekako imati duha. Ne, ovdje je riječ o onoj najgoroj varijanti gdje voditeljima (u ovogodišnjem slučaju vrlo uspješni glumci, Anja Šovagović i Čedo Martinić) poput balvana iz ustiju nezgrapno ispadaju silno patetične rečenice, zen-mudrosti toliko teške da bi ubile i povećega vola. A sve začinjeno s tri-četiri pjevača koje vidite samo u takvim prigodama. Sigurno ima puno pozvanijih od mene da brane dignitet Domovinskog rata, ali nakon nijedne od tih proslava za koje se angažiraju zadnji ešeloni HRT-ovih kreativaca nisam nikoga od tih pozvanih čuo da kažu: “E da smo mi bili bez muda i tako mudrovali dok smo oslobađali zemlju, kao što ste uškopljeni mudrijaši vi dok radite pišljive priredbe, još biste putovali u Split preko Rijeke, a Dražen Žanko ne bi imao ni tu jednu gažu godišnje.”
Znam da je vrijeme godišnjih odmora, da naše najveće estradne zvijezde pjevaju po obali za velike novce, da vodeće HRT-ove strukture popunjavaju svoje morske vikendice i najrazvikanije jadranske restorane, ali ako su prije 11 godina naši vojnici usred isto ovako toplog ljeta stavili glave na panj da vi možete uživati, onda izvolite i vi posjesti svoje stražnjice u prve redove ili dovući se na pozornicu i vidjeti kakvu vam je ulogu namijenila scenaristica Petra Coner. Znam da vam neće biti lako, ali sigurno ćete, za razliku od mnogih kojima ste ovaj program kao posvetili, izvući živu glavu. Najviše što vam se može dogoditi jest koja sijeda dlaka više na glavi ili istegnuće mišića ustiju od zijevanja.
Ako vam se čini da je ovo gorčina, čekajte dalje. Krupni kadar. Alka, sinjska Alka. Slavko Cvitković ponovno je pokazao kako se ne ponaša pravi sportski analitičar jer kao da se u program javljao alkarski glasnogovornik osobno, do neukusa se dodvoravajući Sinjanima, alkarima, alaj-čaušima, njihovim mladićima i svima koji od jedne lokalne pučke veselice prave veliki događaj. Pričinjalo se Cvitkoviću da je ove godine Alka lišena politike (istodobno su kamere pokazivale hrpu političara u svečanoj loži) jer su navodno izglađeni odnosi s predsjednikom Mesićem. A što je to nego politika? Alka ne postoji bez politike, samo je s politikom ona važan politički događaj, čast i mast, med i mlijeko za njezine organizatore i sudionike, pa se s jednakom strašću danas natječe pred narodnom vlašću, kao što je desetljećima trčala pred onom nenarodnom.
I zato skoro da mi je Alka bila draža, iako politički odbojnija, posljednjih pet godina kada se profilirala kao desničarska oporba aktualnoj vlasti jer je to bio jedini način da se, nakon što je pokrenuta kao znak otpora prema turskim osvajačima, barem naoko othrva oportunističkoj tradiciji. Ipak, neka Cvitkovića na Alki, sve dok se ne pravi da zna komentirati boks, jer ni u svom najpoetičnijem izdanju sigurno neće nikada izgoviriti ono što je na istu temu izgovorila Branka Šeparović. Znam da je ona česta meta u ovoj kolumni – i da je laka meta – pa se kunem da je ovo posljednji put da pišem o njoj jer rečenice izgovorene u repriziranoj “Škrinjici” na temu Alke govore da bi se jedina poglavlja o njoj ubuduće trebala ispisivati na povijestima bolesti.
Kao obranu za eventualnu sudsku tužbu njezina odvjetnika, pripremio sam, između ostalih, sljedeći citat: “Tko je izmislio vatru? Je li to bilo prije ili poslije stvaranja željeza koje će se u njoj kovati? Ili je svemu ipak prethodio nacrt Alke unutar koje se kreću zakoni i kriju tajne svijeta?” Ako ovo može nekažnjeno ili bez objašnjenja ikoga iz cijele uredničke hijerarhije ići u program javne televizije, onda je stvarno Alka veliki događaj, kninske su proslave dostojne, Hrvatska je nogometna velesila, Vlatka Pokos nije sponzoruša, vanjski neprijatelj ne spava, Branko Schmidt zasluženo je osvojio pulsku nagradu kritike, Ivo Robić je otkrio Beatlese, svaki Čeh može na luftiću prijeći od Hvara do Brača...
E da, na Novoj TV ukazala nam se ekskluzivno i Tajči. Tek je najavila pravi povratak pred “svoje Hrvate”, ali mi bismo prije toga radije doznali nešto što iz intervjua s Monikom Kravić nismo čuli, a definitivno nas više zanima od njezina mudrovanja o životu i religiji. Tko je bio taj (Zrinko Tutić ili netko drugi?) ili što ju je u vrijeme najveće slave tako opasno drmnulo u glavu? I kad će se probuditi?
