O skorom izboru predsjednika ili predsjednice Hrvatske demokratske zajednice uvelike će ovisiti i sudbina stranke, a mogla bi i politička slika Hrvatske. U dvadesetak godina svoga postojanja HDZ je presudno utjecao na sudbinu Hrvatske pa bi i o izboru budućeg stranačkog predsjednika mogla ovisiti ne samo budućnost HDZ-a nego i utjecaj te stranke na budućnost Hrvatske. U dvadesetak godina našega višestranačja HDZ je imao glavne uloge, i pozitivne i negativne, pa bi HDZ-ove daljnje uloge u političkim “pričama iz Hrvatske” mogle uvelike ovisiti i o izboru glavne stranačke osobe.
Da HDZ nije bio politički najznačajnija stranka hrvatskog višestranačja izbor čelnika te stranke bio bi puka, obična i rutinska HDZ-ova stvar. No, HDZ je obilježio dvadeset hrvatskih godina. Utoliko i izbor predsjednika HDZ-a postaje “opća stvar”. Sve donedavno činilo se da će HDZ-ova središnjica unatoč nemiru koji je u njoj izazvao donedavni, ne samo stranački nego hrvatski politički bog – Sanader, ipak ostati koliko-toliko mirnom te uz njegovu oporučnu političku nasljednicu, Jadranku Kosor. Ali društvo u HDZ-u ipak se uznemirilo i odlučilo da ne budu smo sljedbenici nego da pokušaju biti i stranački predsjednici.
Da je Jadranka Kosor ostala jedinom kandidatkinjom za predsjednika HDZ-a bio bi to čak i stranački presedan. Jer je čak i utemeljitelj stranke dr. Franjo Tuđman na unutarstranačkim izborima imao, makar i bezizglednoga, protukandidata. U stranačkoj će povijesti HDZ-a pak posebno ostati zabilježen politički okršaj kasnijega političkoga boga Sanadera i “stranačkoga zloduha” Ivića Pašalića. Sanader je pobijedio strateškom greškom Branimira Glavaša i taktičkom pogreškom Vladimira Šeksa i nakon toga postao moćnikom i samovlasnikom Hrvatske. Obožavali su ga čak i svjetonazorski oponenti. Politički suparnici su ga gledali kao da ih je hipnotizirao, a lijevi se novinari istih novina svađali tko će s njime raditi razgovor. Hrvatska je bila zaluđena Sanaderom. Stranka ga je veličala i podigla gotovo preko razine svoga utemeljitelja Franje Tuđmana.
S dr. Tuđmanom HDZ je postao stožernom strankom hrvatskoga višestranačja. Tuđman i HDZ su u osvit demokracije jedini imali hrabrosti agitirati za samostalnu Hrvatsku. Dok su se drugi kretali unutar Jugoslavije, Tuđman je imao viziju moguće Hrvatske izvan Jugoslavije. HDZ je pobjedom na prvim slobodnim izborima i išao u smjeru hrvatske samostalnosti. U prapočecima hrvatske demokracije bilo je i političkih stranputica. No odbijanje plana Z-4 koji je tadašnjoj iredentističkoj tzv. Republici Srpskoj Krajini nudio da bude država u državi, ali da živi na hrvatski trošak, poništilo je sve te prijašnje manjkavosti. Oluja je te felere potpuno potisnula i HDZ-u dala legitimitet za novu vlast. Stranka je to povjerenje dopustila zlorabiti – kriminalnom privatizacijom i pretvorbom.
Ivo Sanader je nakon stranačkoga političkoga romantizma i poraza od stranaka “trećesiječanjske revolucije” došao kao hadezeovska politička renesansa. Mnogima je imponirao i stasom i nastupom i glasom. Bio je poput božanstva. Svi su ga zadivljeno gledali, a neki u stranci bili su se spremni ispred njega pretvoriti i u tepih. Njegov je hiroviti odlazak sa stranačkoga vrha za mnoge njegove sljedbenike bio pravi šok. Kada je otišao počelo se otkrivati da je privatizirao i HDZ i Hrvatsku. Prvi koji su mu okrenuli leđa bili su oni nekoć mu najvjerniji. I među kandidatima za novoga stranačkog predsjednika ima takvih. HDZ je i zbog svega toga u moralnoj, kadrovskoj i u idejnoj krizi. Do sada je šest kandidata za nekadašnje Sanaderovo mjesto, no koji se ne nude za lidera, nego za stranačkoga predsjednika. Koga će HDZ izabrati samo je naoko stranački izbor. Ujedno je to, zbog nacionalnoga značenja te stranke, i puno širi i važniji izbor, ma koliko to kome bilo mrsko.
Koga će HDZ izabrati samo je naoko stranački izbor. Zbog nacionalnoga značenja te stranke to je puno širi i važniji izbor, ma koliko to kome bilo mrsko
Komentara 76
\"Sanader je pobijedio strateškom greškom Branimira Glavaša i taktičkom pogreškom Vladimira Šeksa i nakon toga postao moćnikom i samovlasnikom Hrvatske.\" Nije točno, Sanader je pobijedio dogovornim namještanjem izbora što nije ni strateška ni taktička, već teška moralna greška. To jee uvelike pridonijelo gušenju demokracije u HDZ-u koja bi tenzije u stranci polako smirivala. Ovako je došlo do interne eksplozije u stranci i to nema veze s veličinom stranke i njezinim utjecajem na politiku u Hrvatskoj.
Gospodo! Lijepo ste to slozili g. Jajcinovicu.Ja bih jos samo dodao, da sadasnja gospoda a nekadasnji Titovi pioniri zaborave vodje koji se slijepo slijede.Biti predsjednik stranke ne znaci mnogo u demokratskim sistemima jer vecina odlucuje.A predsjednik moze biti danas ovaj ili onaj, kako vecina odluci.Demokracija gospodo i to je to!
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Unutarstranački izbori bi trebali biti vrhunac demokratičnosti i čisti iskaz volje većine članova stranke na kojima se trebaju za vodeće položaje natjecati samo oni koji su to zaslužili svojim radom, predanošću i rezultatima, odnosno oni ljudi za koje je već očito da imaju izgrađenu jaku viziju, jaku osobnost , dovoljno iskustva i dara za vođenje politike. Pravi vođa može biti samo onaj koji svoju jasnu viziju zna ostvarivati služeći se pragmatičnim djelovanjem u okvirima realnosti. Takav čovjek tek nakon dobivanja vodeće pozicije voljom većine članstva stranke može biti nekakav autoritet, ali nikada ne toliko da bi mogao ignorirati volju i temeljnu ideologiju večine članstva stranke, manipulirati slobodom unutarstranačkih izbora i bez obzira na loše rezultate konstantno uzurpirati vodeći položaj.