Godinu dana trebalo je Damiru Polančecu da se ohrabri za nastavak
javnih dražbi iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju i odmah su
ga sustigle kritike. Zbog slabog prometa i još slabijeg interesa, HFP
nije uspio prodati preostalih pet posto (61 milijuna) od milijardu
prava koja su dana 2000. i 2001. godine. Račanova je vlada tada obnovu
plaćala tim pravima koje su građevinari mogli unovčiti kupovanjem
dionica od države ili prodajom prava na burzi.
Do ove godine otišlo je 95 posto prava, a nakon godinu dana mirovanja
zbog afere Maestro, prošli su tjedan dražbe obnovljene. Cijena prava
pojedinih tvrtki prodavana je i po četiri puta nižim cijenama od
tržišnih burzovnih cijena, a za neke tvrtke nije bilo interesa ni za
desetinu vrijednosti.
Na SDA smo provjerili da su najveći imatelji preostalih prava tvrtke
Kolos i Urbar, koje ni nakon devet godina nisu unovčile zarađeno u
obnovi. U Fondu za privatizaciju objasnili su da su odredili početnu
cijenu od 25 posto, odnosno 10 posto tržišne jer je prošlo devet
godina, a prava ne nose kamate. Fond se pravda da je s tom cijenom
želio potaknuti imatelje prava da licitiraju, ali oni su to uglavnom
ignorirali ili je na dražbu stizala samo jedna ponuda.
Fond je, na primjer, na Belju dobio tri milijuna kuna, a prodavatelj
prava istog ih je dana mogao prodati za približno 11 milijuna. Slično
je bilo i s Diokijem, pa su stigle kritike da je HFP tim svojim potezom
srušio cijenu dionica i utjecao na pad Crobexa. S obzirom na to da ih
je malo, ima čak i procjena da su se imatelji prava dogovarali.
PRIVATIZACIJA Prodaja prava izdanih 2000. godine uzdrmala krhku Zagrebačku burzu