Nakon izbora Šešeljeva zamjenika Tomislava Nikolića za predsjednika Skupštine i time njegova skoka u vrh vlasti, zaredale su izjave u Bruxellesu i u ostalim gradovima na Zapadu, pri čemu je upozorenje američkog ambasadora za jugoistok Daniela Frieda, da će Srbija odsad morati sama birati, možda najpovršnije. Birati između čega? Između zapadnih integracija i puta u izolaciju i siromaštvo? To pitanje, koliko god ga strani promatrači uvijek nanovo postavljali, nikad nije spadalo u dilemu srpske politike, što najzornije dokazuje munjeviti dolazak ruskog ambasadora u Beogradu, Aleksejeva, u Skupštinu i njegova svesrdna potpora šešeljevcu Nikoliću.
Preokret u Srbiji dolaskom Nikolića s jedne te krizu u društvu zbog Kosova s druge strane, Putinova je diplomacija vješto iskoristila za pretvaranje Srbije, države u srcu Europe, u nekakvu drugu Bjelorusiju. Pritom reakcije zapadne diplomacije ili pokazuju nesnalaženje ili ne prelaze granice deklarativnosti. Njemačka kancelarka Angela Merkel, koja predsjeda Europskom unijom, izrazila je "duboku zabrinutost" razvojem događaja u Srbiji. Ministru vanjskih poslova Unije, Javieru Solani, čak se otelo da su događaji u Beogradu "veliki problem" za Europsku uniju. Ali ako se razgovara sa zapadnim diplomatima o Koštunici, nerijetko se čuje da većina potajno o njemu misli najgore, ali će javno, u interesu demokratizacije Srbije, reći samo najbolje.
U međuvremenu čak i u njemačkim novinama stižu emailovi potpore Nikolićevu antiamerikanizmu i antieuropejstvu, dakako, od neonacista i novokomponiranih njemačkih nacionalista, kojih nakon ujedinjenja s bivšim komunističkim DDR-om ima mnogo.
Europi još nije jasno da je riječ o dugoročnom političkom razvoju, jer će novi izbori u Srbiji najvjerojatnije oslabiti prozapadno orijentirane političare, a ojačati šešeljevce i ostale ekstremiste. To znači da za promjene, na žalost, treba čekati kraj sljedećeg legislativnog razdoblja u kojemu bi se radikali, na primjer, "osramotili" u obnašanju vlasti ili nešto drugo, pa da onda izgube izbore. Dolazak Nikolića na čelo srpske Skupštine najvjerojatnije će ubrzati proces osamostaljenja Kosova i još više pojačati američku potporu tom procesu.
Za hrvatsku diplomaciju to je sve novi izazov, pri čemu bi Zagreb, ojačan članstvom u EU i u zapadnom obrambenom savezu, trebao postati sidrom stabilizacije u regiji. Suradnjom s demokratskim i proeuropskim snagama u Srbiji i u regiji, gospodarskim investicijama i prisutnošću, Hrvatska bi postupno, korak po korak, trebala preuzeti nekadašnju ulogu Austrije.
