Kada su se prije točno 20 godina ovdje potpisan novinar i tada metliški, a sada stojdraški župnik, vlč. Mile Vranešić njegovom starom ladom probijali šumskim putem sa slovenske strane prema Svetoj Geri, nije se znalo tko je od te dvojice bio luđi. Bradati pop koji je govorio kako će obnoviti do temelja srušenu kapelu sv. Ilije ili novinar koji mu je sve to odobravao i vjerovao. Na Svetu Geru, tj. po slovenski Trdinov vrh, tada se moglo samo preko slovenske strane.
Sveta Gera je hrvatska, a Trdinov vrh slovenski. Granica službeno ide po sredini, ali su ga Slovenci oduvijek cijela svojatali. A prije 20 godina “za svaki slučaj” čuvala ga je i JNA, kao jednu od svojih strateških kota. Od hrvatskih Sošica vodila je samo planinarska staza, pa je vlč. Vranešić, kada je sa svojim Žumberčanima iz šikare iskopao ostatke kapele, odlučio probiti i – cestu.
To je deseterostruko veća ludost od one kada se krenulo u obnovu zapuštene kapele na tom strateškom hrvatskom punktu, jer niti je bilo novca niti je cesta bila ni u čijem planu, niti je tko za nju mario. No, imala je jedan jedini, ujedno i najčvršći adut – izbijala je Slovencima argument da je cijeli planinski vrh upravo njihov zato što Hrvati do njega nemaju ni vlastita prilaza. Nazdravlje i takvi argumenti, ali i sami znate kakvi se sve potežu u rješavanju hrvatsko-slovenske granice, pa je žumberačkom župniku i te kako bilo stalo da budući hodočasnici do kapele sv. Ilije stižu s naše strane, bez obzira na to što se ondašnja slovenska parola “Evropa zdaj!” činila i te kako primamljivom. I što se dogodilo nakon što je napravljena cesta, obnovljena kapela i krenula zimska i ljetna hodočašća, od kojih je Ilinje, koje sada zapada, upravo najposjećenije? Slovenci su obnovili i svoju kapelu svete Jere! Istini za volju, “za svaki slučaj” zaposjeli su i bivšu vojarnu JNA, čiji bi se status trebao rješavati dogovornim komisijama, a ne na nekakav razbojnički prepad. No, neka. Imali su cestu, pa su bili brži.
No cesta s hrvatske strane postala je, bez obzira na to što je od prašnjava makadama, prava pravcata autocesta za brojne izletnike, znatiželjnike, planinare i hodočasnike. Onom sa slovenske strane krenuli su slovenski planinari, izletnici i hodočasnici, pa su se slavlja u sv. Iliji u pravilu pretvarala u prave hrvatsko-slovenske pučke fešte, a hrvatski i slovenski svećenici zajednički bi koncelebrirali u misnim slavljima.
Neuralgična granična točka postala je s vremenom mjesto susreta i zbližavanja, zajedničkih slavlja, pjesama i druženja. Odnosno dokaz da jedna luda ideja ispočetka može biti i te kako mudra, tj. stoput pametnija od političkih natezanja, jer dolazi iz zdravog i svakodnevnog života. Zato bi i ove nedjelje valjalo najaviti “juriš na Geru”, na tradicionalno hodočašće na Ilinje, na kojemu će se opet okupiti i Hrvati i Slovenci, jednostavan, prostodušan i nadasve običan svijet, kojemu nimalo nije do politike i politikantstva, pregovora i natezanja, nego do normalnog i zajedničkog suživota.
E to se zove učinkovit svećenik. Nije kao ovi politički prdavci koji- što više hodaju okolo, to manje teritorija imamo.