Ma je li to Charles Bilich, liburnijske gore list, koji je nakon mukotrpna probijanja kroz život stekao svjetsku slavu kao cijenjeni umjetnik čije slike, prije svega gradoskopije, postižu vrtoglavu cijenu. Bogme jest, i to s punim pjatom kisela kupusa u opatijskom hotelu "Ambasador", gdje je promovirana kuharica "Iz padela naših nona" Damjana Miletića, profesora struke u opatijskoj Ugostiteljskoj školi.
Eh, none, none, kako su dobro kuhale, ali i budući kuhari ne zaostaju za njima zaključio je Bilich i zagrabio kiselu repu kojom ga je poslužila pratilja i prijateljica Sofija Stolnik.
U Cresu sam na jahti, a u Lovran sam došao zbog problema. Ma, zamislite, općinari su u jednim novinama izjavili da sam dužan silne novce za najam kule u kojoj imam galeriju i stan. Vjerojatno ću ih tužiti za klevetu. Trenutačno u Sarajevu slikam veliku gradoskopiju, a zatim idem u SAD, jer mi se u UN-u otvara izložba. A potom u Kinu, gdje radim poštanske marke uoči Olimpijskih igara. Ovdje sam kratko i baš sam sretan što su me doveli na promociju. Hrana naših nona je fantastična. Nema veze što je vruće, baš mi prijaju i kupus i repa, ali i sve drugo što su djeca pripremila. Miriše na djetinjstvo bio je oduševljen Bilich, kojega stari prijatelji zovu Karlo.
Otkrio nam je da priprema film o slikaru Libiću, a na pitanje je li to film o njemu jer je prezime premetaljka njegova prezimena, uz smijeh odgovara: "Možda, ali o mojem životu može se snimiti deset filmova.
