Bilo je oko 21.30 sati na Staru godinu, 31. prosinca, kad su dvije djevojke prišle zaštitaru ispred luksuznog hotela Excelsior u središtu njemačkoga grada Kölna. Prestrašene, pitale su zaštitara mogu li stajati pokraj njega jer ih četvorica muškaraca već 10-15 minuta prate i pokušavaju napasti.
– Radim taj posao 25 godina i ako mi neka žena priđe i kaže “da joj netko ne da mira, obično je dovoljno da samo odem do njega i kažem mu da je pusti na miru. Ali u spomenutom slučaju momci su bili jako agresivni. Rekao sam curama da stanu kraj mene, a prvog od tih momaka zamolio sam da se odmakne, ali mi je on na engleskom odgovorio da su to njihove cure – prepričava Ivan Jurčević, njemački Hrvat koji je te večeri na tome mjestu radio kao zaštitar, a inače se bavi i glumom. Rođen u Splitu, Jurčević je kao beba prije 44 godine došao u Njemačku, čiji je danas državljanin, samo što više nije beba nego dvometraš od 130 kilograma mišića.
Opalio mu pljusku
– Momak je imao između 25 i 28 godina, bio je visok metar i 80, psovao mi je nešto na arapskom i imao pivsku bocu u ruci kojom me želio napasti. Međutim, uzvratio sam mu udarcem nogom i odletio je – nastavlja Ivan Jurčević, inače bivši profesionalni kikboksač.
– Tada je na mene krenuo i drugi napadač, ali sam mu odmah opalio šamar, a nakon što su ostala dvojica vidjela da sa mnom nema šale, počeli su uzmicati i vikati na engleskom da će me ubiti, gestikulirajući kao da će mi odsjeći glavu – prepričava Jurčević prelazeći prstom preko svoga grkljana. Takva ga je gesta, priznaje, zaista uzrujala. Usred Kölna uputili su mu je ljudi za koje je zaključio da govore arapski, podsjetila ga je, u nekom čudnom “flashbacku”, na nešto što je ljetos čitao u novinama.
Nema telefon djevojaka
– Čitao sam o onom našem Hrvatu (Tomislavu Salopeku, nap. a.) kojeg je u Egiptu oteo ISIL i kojemu su odsjekli glavu. Sjetivši se toga, jako sam se uzrujao i na trenutak pomislio da ću im polomiti sve kosti! Ali znate kako je u Njemačkoj, kad bih takvo što učinio, policija bi me odmah optužila i zatvorila, pa sam se suzdržao – govori Ivan Jurčević.
One dvije djevojke sklonile su se u predvorje hotela, a kad je sve završilo zaštitar im je rekao da su muškarci koji su ih pratili otišli na lijevu stranu, te da one odu na desnu, i tako je i bilo.
Jurčević danas nema ni ime ni brojeve telefona djevojaka kojima je pomogao, iako bi mu, nakon lavine koja je uslijedila, bilo draže da su ostali u kontaktu i da djevojke i same posvjedoče što im se dogodilo.
Dva tjedna nakon tog događaja, do četvrtka, 14. siječnja, dana kad razgovaramo s Ivanom Jurčevićem u njegovu stanu u predgrađu Kölna, mnogi ljudi su ipak istupili i svjedočili o sličnim iskustvima u novogodišnjoj noći: podneseno je 516 kaznenih prijava, od čega njih 237 koje uključuju seksualno napastovanje. Za većinom počinitelja se traga, no sumnjivci su u prijavama uglavnom opisani kao muškarci sjevernoafričkog ili arapskog izgleda.
Događaji u Kölnu otvorili su veliku političku i društvenu raspravu u Njemačkoj o tome može li zemlja uspješno integrirati oko milijun tražitelja azila koji su na valu migrantske krize došli do Njemačke u 2015. godini.
No, prvi koji je posvjedočio o događajima iz novogodišnje noći u Kölnu, čovjek koji je praktički pokrenuo čitavu lavinu, bio je upravo Ivan Jurčević. Neki ga danas nazivaju i “herojem Kölna”, ne samo zbog toga što je spasio dvije od brojnih djevojaka koje su napadnute na ulicama, nego i zato što je o tome svjedočio u videosnimci koja se masovno proširila na društvenim mrežama.
– Pitao me jedan prijatelj kakva mi je bila novogodišnja noć i ja sam mu rekao da je bila katastrofalna, živi stres. Sve sam mu ispričao: i kako su momci hvatali žene pa sam ih ja morao braniti, i kako su jednog uboli nožem, i kako su drugog lupali bocom po glavi, i kako ih je policija hvatala ali ih nije mogla privesti jer nije bilo policijskih kola… I kažem mu: čitat ćeš sutra ili preksutra u novinama. Kad ono, vidim u petak 1. siječnja, u medijima ništa. U subotu 2. siječnja, opet ništa. U nedjelju 3. siječnja – ništa. Pomislio sam: uh, što je sad ovo – prepričava Jurčević.
Dok su mediji šutjeli, on je svom prijatelju, pred uključenom videokamerom na mobitelu, ispričao svoje svjedočenje. Usput je dodao i ovakav osobni opis počinitelja:
– Ljudi koje smo prije samo tri mjeseca dočekivali s plišanim medvjedićima i bocama vode na glavnom kolodvoru u Münchenu, sada su počeli pucati na katedralu u Kölnu – rekao je u toj videosnimci, koja je do danas gledana više od 5 milijuna puta. Pucanje o kojem govori bilo je, naravno, pucanje petardama i vatrometom, ali Ivan Jurčević kaže nam da, bez pretjerivanja, to nije bilo obično bacanje petardi i ispaljivanje raketa, nego usmjereno ili na ljude koji su u gužvi stajali na stubama koje povezuju katedralu s trgom ispred željezničkog kolodvora ili na samu katedralu.
– Svaki put kad je jedna raketa udarila u zid katedrale, oni su pljeskali. Bio sam šokiran – kaže Ivan Jurčević. “Oni” su, u to Jurčević također ne sumnja, migranti.
– Sto posto sam siguran da su to migranti, jer sam vidio da su neki od njih policiji pokazivali dokumente iz azilantskog centra. Ne tvrdim da su svi oni takvi, govorimo o kriminalcima među njima, ali za takve treba postojati nulta tolerancija. Oni moraju biti odvedeni, ne u roku od 24 sata, nego u roku od 24 minute – kaže Jurčević.
Nema tolerancije za ispade
I zaista, nakon događaja iz novogodišnje noći u Kölnu, Njemačka je krenula u smjeru nulte tolerancije prema migrantima koji zloupotrebljavaju njemačku dobrodošlicu i čine kaznena djela. Njemačka kancelarka Angela Merkel, najzaslužnija za stvaranje kulture dobrodošlice (“willkommenskultur” bila je riječ godine), no 8. siječnja je ipak podržala ubrzavanje deportacija za tražitelje azila koji u Njemačkoj čine kaznena djela.
– Dogodile su se strašne stvari i moramo na njih odgovoriti – rekla je Merkel komentirajući događaje u Kölnu, koji su se, kako je otkriveno kad je lavina pokrenuta, dogodili i u drugim gradovima Njemačke i Europe. Savezna kriminalistička policija (BKA) objavila je da je u Njemačku došao novi fenomen seksualnog napastovanja žena u javnosti, poznat u arapskim zemljama pod nazivom “taharrush”. Na masovnim javnim okupljanjima, u gužvi, skupina muškaraca zatvara ženu u krug, unutar kojega napadi mogu varirati od seksualnog uznemiravanja do silovanja, priopćila je njemačka BKA.
– To što se dogodilo u Kölnu, a događalo se u puno manjoj mjeri i u Stuttgartu, baca unazad naš rad – kaže Gari Pavković, njemački Hrvat koji vodi politiku integracije stranaca u uredu gradonačelnika Stuttgarta. – Uzimamo vrlo ozbiljno sve te najnovije događaje. Naš je stav da izbjeglicama, sve do jednoga, trebamo vrlo jasno reći da nema tolerancije za takve ispade (kao u Kölnu, nap. a.) i da će svatko tko misli da se može tako ponašati biti sankcioniran i izgubiti pravo na azil – dodaje Pavković.
U Kölnu smo razgovarali i sa socijaldemokratskom političarkom Lale Akgün. Ta Njemica turskog podrijetla bila je zastupnica SPD-a u Bundestagu od 2002. do 2008. i duboko je uključena u pitanja integracije muslimana u njemačko društvo.
Još se ne zna, i teško je točno reći, u kojoj su mjeri počinitelji kaznenih djela u Kölnu zaista bili izbjeglice i migranti iz muslimanskih zemalja. Ali postoji pretpostavka da su muslimani koji su došli iz zemalja u kojima ih se uči da su žene inferiorne i pod kontrolom muškaraca. Takvi ljudi skloniji su takvim zločinima jednom kad dođu u zapadnu Europu.
– To nema veze s islamom, nego s konzervativnom i fundamentalističkom interpretacijom islama. Ako slušate od svojih imama da žena mora živjeti pod kontrolom muškarca, i ako vidite žene koje nisu pod kontrolom muškarca, koje su liberalne i žive slobodno, onda mislite da su to loše žene. Riječ je o vrlo staromodnom, fundamentalističkom tumačenju islama – kaže gospođa Akgün.
Po njezinu mišljenju, integracija takvih ljudi u Njemačkoj mora početi od dva postulata.
– Prvo, morate im reći da trebaju vjerovati u sekularnu državu, da njihova vjerska shvaćanja nisu bitna, nego da su bitni zakoni. A zakoni koje imamo u Njemačkoj kažu da su muškarci i žene jednaki, s istim pravima. Drugo, muškarac mora poslušati ono što mu žena kaže. Kad mu žena kaže da se odmakne, da ne želi da je dodiruje, mora to poslušati. Svaka žena ima pravo na svoje tijelo. Vi kao muškarac nemate ništa s njezinim tijelom – objašnjava Lale Akgün dva postulata integracije.
No, kako to primijeniti na milijun ljudi godišnje, koji su došli u poprilično kaotičnim uvjetima?
Pegidini marševi
– Događaji u Kölnu doveli su do duboke polarizacije u njemačkom društvu. Dva tjedna ne govorimo ni o čemu drugom. Jedni kažu da je dobro da primamo izbjeglice, da je to bogatstvo, dar za društvo. Drugi kažu ne, velik je problem da ih toliko dolazi iz drugih zemalja i kultura. Sada, nakon Kölna, u poziciji smo da kažemo da to nije ni dar, ni bogatstvo, ni problem, ni opasnost, nego da je to situacija koju trebamo riješiti. Koju moramo riješiti – kaže SPD-ova političarka Lale Akgün.
Ipak, nisu svi složni oko toga da Njemačka ima kapacitet integrirati toliko ljudi u tako nekontroliranom priljevu migranata. Kolumnist New York Timesa Ross Douthat napisao je ovih dana da Njemačka mora zatvoriti svoje granice za nove izbjeglice, deportirati mnoge koje je već primila, te da “Angela Merkel mora otići – tako da njezina zemlja, a i kontinent koji je zajahala, može izbjeći plaćanje previsoke cijene za njezinu visokomoralnu besmislicu”.
“Ako mislite da je sekularizirano, uglavnom homogeno društvo koje stari sklono tome da mirno upije migraciju te veličine i takvih kulturoloških razlika, onda imate svijetlu budućnost kao glasnogovornik trenutačne njemačke vlade. Također ste i budala. Takva transformacija dovest će do rastuće polarizacije između domaćih i došljaka”, napisao je američki kolumnist.
– Mislim da će vlada jasno reći da je nemoguće integrirati milijun ljudi svake godine – kaže Peter Berger, reporter Kölner Stadt-Anzeigera, lokalnog dnevnog lista u Kölnu.
– Njemačka neće prestati sa svojom “willkommenskulturom”, ali bit će strožih provjera onih kojima pružamo dobrodošlicu – dodaje dok uz kavu, s pogledom na katedralu i kolodvor, razgovaramo na dan kad je vlada u Berlinu odlučila svim tražiteljima azila početi izdavati nove osobne iskaznice sa svim podacima pohranjenim na elektroničkom čipu. Cilj je da se izbjegnu primjeri poput jednoga o kojem je Peter Berger za svoj list upravo pisao prošle nedjelje: jedan od počinitelja terorističkih napada u Parizu bio je Sirijac koji je boravio u izbjegličkom kampu u blizini Kölna, a sada je otkriveno da je imao sedam različitih identiteta na dokumentima o registraciji.
– Sad postaje jasnije da u Njemačkoj imamo milijun novih došljaka a da ne znamo uopće tko su – kaže Berger. Na trgu ispred nas, skupina mladih Jezida iz Iraka okupila se noseći transparente poput “kriminalci moraju van”. Ovih dana na ovom trgu miješaju se osjećaji i katkad iste riječi imaju različit smisao. Ovi mladići su izbjeglice koji žele postati lojalni, radišni građani Njemačke i žele da ih njemačka javnost razlikuje od kriminalaca. S druge strane, prije tjedan dana, riječ “van” vikali su prosvjednici na skupu Pegide, pokreta čiji puni naziv glasi “Patriotski Europljani protiv islamizacije zapada” i koji glasno uzvikuju “raus” manje-više svim izbjeglicama i imigrantima.
– Sad raste val ljudi koji marširaju s Pegidom, ali mislim da će za nekoliko tjedana to splasnuti. Da ste ih gledali ovdje prošle subote, vidjeli biste da su 50 posto njih nogometni huligani i neonacisti, uvijek isti ljudi. Oni ljudi koji su sada frustrirani time što se ovdje dogodilo za Novu godinu hodat će s njima par tjedana, ali će zatim otići – smatra novinar Peter Berger.
Ivan Jurčević, naš sugovornik s početka priče, kaže da nikad nije podržavao Pegidu i slične desničarske pokrete, ali da je ono čemu je svjedočio u novogodišnjoj noći bilo stvarno. Stvaran primjer migranata sklonih kriminalu, a ne integraciji. Jurčević nije oličenje političke korektnosti. U razgovoru mu se omakla izjava: “pola milijuna su zaista izbjeglice, a pola milijuna su, za mene, budale”. U protekla dva tjedna dao je, kaže, 110 intervjua i neki su mu novinari iz Rusije rekli da je upravo on pokrenuo lavinu koja je dovela do političke rasprave u kojoj se traži čak i ostavka kancelarke Merkel. Jurčević nije političar. Ali njemački Hrvat kojeg mnogi smatraju herojem novogodišnje noći u Kölnu siguran je u jedno: – Ako ne promijene tu politiku (willkommenskultur, nap. a.) u roku od šest mjeseci, do ljeta, mislim da će ovdje biti velika gužva.
>>'Silovane žene same su krive jer su koristile parfem i bile oskudno odjevene'
