Nitko ne koči ulazak Hrvatske u EU, nego Zagreb svojim odlukama podmeće
sam sebi klipove pod noge. Sigurno je Slovenija svojim ponašanjem u
vezi sa ZERP-om pokazala da zemlja koja predsjeda EU to ne bi smjela
činiti, ali joj je priliku pružila Hrvatska. Svaka zemlja kandidat mora
se ponašati kao da je već članicom.
To znači da ne smije donositi zakone i odluke u suprotnosti sa zakonima
EU. Hrvatska odluka o početku primjene ZERP-a i na zemlje EU zapravo je
ništava jer je donesena kada je već bila kandidatkinjom. Italija, na
primjer, za razliku od Hrvatske, u svome zakonu o zaštiti mora ne
uključuje i ribarstvo. Od Hrvatske se traži da izbaci pitanje ribarstva
iz ZERP-a s obzirom na to da se izlov ribe određuje na drugačiji način,
odnosno pregovorima između ministara poljodjelstva zemalja članica.
Kao što je Hrvatska griješila time što nije otvarala svoje tržište
nekretnina Talijanima, nego samo drugim građanima EU te je morala
popustiti, tako i sada mora izbaciti pitanje ribarstva iz ZERP-a. U
slučaju otvaranja tržišta nekretnina i Talijanima Hrvatska se
opravdavala da će ga otvoriti kada bude ušla u EU. Ali ne može se
diskriminirati nijednog građanina EU. Isto tako, ne može se pitanje
ribarstva u Jadranu određivati, pa ni do ulaska u EU, drugačije od
postojećih europskih zakona.
To, pa i na osnovi iskustva u vezi s nekretninama, treba shvatiti. I
pitanje ZERP-a ili načina njegove primjene više nije pitanje
kvadrilaterale. Pregovori između Italije, Slovenije i Hrvatske, uz
Europsku komisiju, mogu se provoditi samo o količini i načinu izlova
ribe u Jadranu. ZERP mora ukinuti sama Hrvatska, odnosno jednostavno
izjaviti da vrijedi prije donesena odluka Sabora prema kojoj se zakon
ne primjenjuje na zemlje EU. U suprotnome, Hrvatska će i dalje sama
sebe kočiti u hodu prema Uniji.
RIJEČ - DVIJE
