Amerikanci su zaštitili Karadžića. Oni imaju dogovor i zbog toga nije
uhićen i izručen sudu.“ Tim je riječima glavna tužiteljica Haaškoga
suda u dokumentarnom filmu “Carlina lista” ocijenila odnose Washingtona
i Republike Srpske. Nekoliko mjeseci poslije opovrgla je sebe
samu i kazala da Amerikanci doista nemaju nikakav tajni plan s
Karadžićem te posve surađuju s njezinim uredom.
Mišljenje je promijenila nakon posjeta State Departmentu u kojem su joj
jasno rekli kako ne žele dijeliti povjerljive informacije s
tužiteljstvom, ali napetosti su izglađene sat vremena poslije u
Pentagonu u kojem je zaključila kako ima veću potporu od
američkoga vojnog establishmenta nego od političkoga. Kao da oni nisu
povezani po principu spojenih posuda. Newyorška premijera filma
održana u utorak, samo dan poslije zadnjega tužiteljičina
izvješća Vijeću sigurnosti, pokazala je ono što mediji u Hrvatskoj već
dugo pišu, a to je da Carla del Ponte ima dva lica.
Jedno za političku i javnu scenu, a drugo za Sud. Kad se u UN-u
1993. osnivao ad hock sud za zločine počinjene na području bivše
Jugoslavije, svi su državnici, diplomati i pravni stručnjaci vjerovali
kako će to biti ozbiljna institucija koja će donijeti zadovoljštinu
žrtvama te kazniti krivce i stabilizirati regiju. Nitko nije mislio da
će na tom sudu biti medijskih zvijezda u sudačkim togama ili da će
glavna tužiteljica dopustiti da se snima film o njezinu radu tako da i
kamermani prije vodećih političara u državama bivše Jugoslavije znaju
što se planira u Haagu ili koje su manipulacije dopuštene da bi se
vodstvo Hrvatske, Srbije i BiH prisililo na suradnju.
To su primjedbe koje imaju Amerikanci! Carla del Ponte zaboravila je da
za newyoršku premijeru filma u kojem je prikazana poput hoolywoodske
zvijezde treba izbaciti kadrove u kojima puši marlboro jer
američka je javnost zaboravila vidjeti dužnosnike, suce ili druge
poznate osobe kako su ovisne o cigaretama. Dok je film prikazao odlučnu
osobu, odgovori na pitanja nakon promocije pokazali su da je Carla del
Ponte duboko nezadovoljna jer odlazi iz Haaga, a posao nije dovršila.
Bez Karadžića i Mladića njezina su misija i osam godina rada pali u
vodu. Najveće svjetlo u njezinoj haaškoj karijeri zasjalo
je kad je Hrvatska pomogla u pronalaženju i uhićenju generala Gotovine.
Može se otvoreno reći da je Hrvatska spasila obraz Carli del Ponte. Kao
što je Hrvatska Americi olakšala u pripremi i potpisivanju Daytonskog
sporazuma, pa je Billu Clintonu spasila vanjskopolitički
ugled, a to se poslije prešućivalo, tako je i Carla del Ponte prebrzo
zaboravila koliko je Sanaderova vlada izgubila na unutarnjopolitičkom
planu jer je izišla ususret njezinim zahtjevima. Umjesto da poštuje one
koji su bili uz nju i držali se obećanja, ona Hrvatsku u Vijeću
sigurnosti opet proziva.
Kad sam je u New Yorku osobno pitala što je Zagreb pogriješio, rekla je
da njezine ljude nisu pustili u državne arhive da traže potrebne
dokumente. Pa to je u svakoj normalnoj državi pohvalna gesta. No Carli,
naviknutoj na crveni hoolywoodski sag s kojim je dočekivana u Zagrebu,
to je s pravom odjednom čudno. Ona zna da protiv ni jednog Hrvata
ne bi mogla podići optužnicu da nije imala transkripte i državne
tajne dokumente koje je primala nakon 2000. godine. No ona hoće još!
A hrvatski bi političari mogli reći ne. Pa neka se onda
hvali po New Yorku još samo tri mjeseca da sve rješava
telefonskim pozivom u Zagreb!
PISMA IZ ISELJENIŠTVA
